Think Different
Glas slobodne Posavine!

Vraća li nam se preko HDZ-a komunizam na velika vrata?

Kako HDZ BiH trenira strogoću

1 5.160

Kad je fašizam definitivno poražen, zasjalo je sunce nade u mnogim europskim državama. Nažalost u mnogima je nada iznevjerena. Komunisti, koji su se deklarativno borili za slobodu naroda i pojedinca, pokazali su ubrzo pravo lice.

Sve proklamirane vrijednosti su pogažene. Ništa nije stradalo tako snažno kao sloboda pojedinca. A upravo je sloboda pojedinca preduvjet svakog razvoja, pa i onog ekonomskog. Mnogi iskreni borci za slobodu unutar partizanskog pokreta u Jugoslaviji, pogotovo unutar hrvatskog naroda, su odstranjeni. Neki su dobili dobre boračke mirovine kako bi šutjeli, dok su drugi završili iza rešetaka ili negdje u dubokoj anonimnosti. S vremenom je za neupućene izgledalo da su se na strani antifašizma doista borili samo drugovi komunisti, odani Titu i Staljinu. A kad su se i ova dvojica porječkala, na sceni su ostali samo oni vjerni Titu.

Bila su to teška vremena u kojima se kontroliralo sve. Boljem materijalnom životu su se mogli nadati samo oni koji su bili potpuno odani „najvećem sinu svih jugoslavenskih naroda“i njegovoj partiji. Državne službe su bile privilegija samo članova komunističke partije, A i onaj tko je želio biti u obrazovnom i odgojnom kadru morao je stupiti u Titovu partiju. Jer kako dopustiti neistomišljenicima da odgajaju i obrazuju buduće naraštaje? Čak su i obični radnici morali pokazivati apsolutnu lojalnost. Posao bi dobio tu i tamo poneki koji nije bio na liniji partije, i to uglavnom onaj slabije plaćen.

Prosvjetni kadar se morao držati dalje od Crkve, jer je, ne daj Bože, mogao prihvatiti nešto od one opasne religijske ideologije koja se nije uklapala u razmišljanja partije. Sloboda razmišljanja je ostavljena djelomično samo seljacima. Od njih nije postojala velika opasnost ugroze ideologije. Ali kad se ideologija počela ljuljati, upravo je seljacima i slabije plaćenim radnicima dana mogućnost da odu na posao u neku od omrznutih kapitalističkih država. Bio je to puni pogodak. Iseljenici su slali novac i uzdržavali osiromašene nezadovoljnike doma. Ali ono drugo je bilo još važnije. Njihovim odlaskom spriječena je eksplozija nezadovoljstva. Mnogi od tih iseljenika su umrli. I dobro je tako. Bog im je pomogao da ne vide ono što bi ih ionako bacilo u grob. Jer nema ništa gore od pogaženih ideala.

I ne daj Bože da se neki od njih danas vrate na prostor Bosne i Hercegovine ili moje Posavine. Od tuge bi ponovno umrli. Dobili bi srčani udar gledajući kako se povijest hrvatskog naroda ponavlja.

Ponovno je na sceni jedan vođa, jedna partija i jedan narod koji polagano iseljava.

Direktor škole u nekim lokalnim sredinama ne može biti čovjek koji nije član HDZ-a.

Ljudi se boje reći što misle, jer bi mogli izgubiti posao.

U mnogim lokalnim sredinama komuniste su naslijedili i gori od njih, politički polupismeni ideolozi koje sudbina naroda ne znanima, koji se bave više međusobnim dogovorima oko raspodjele vlasti i novca nego ekonomijom i kulturom.

Mnogi od njih ne znaju što znači entitet diskontinuiteta, niti to da ne postoji više muslimanska nacija nego bošnjačka. Nisu imali vremena čak niti zaviriti u podatke popisa stanovništva u vlastitoj općini ili županiji. Ali su zato vrlo vješti u tome da pojedine špedicije za vrijeme poplave u Posavini dobiju novac, a druge (nehadezeovske) ne dobiju ništa.

Dok se ovih dana na radio Orašju govori o slobodi medija, ona se vrlo suptilno krši. Jer ima stvari koje ljudi ne smiju znati o mogućim utjecajnim ljudima. A dogodi se i to da se isplanirano ruši vlastita Vlada, prva uspješna, jer treba pripremiti prostor za neku novu, kontinuirano neuspješnu.

Tako stradava jedan „naivni ministar“ koji je spriječio svojim glasom to rušenje.

Čudna li čuda, pod prisilom ga se odriče premijer bez i riječi obrazloženja, iako ga je dotada hvalio. Čak se i na radio Orašju najavljuje izglasavanje nepovjerenja spomenutom županijskom ministru, a da se uopće ne kaže zašto. Razlog za tužbu zbog prljanja ugleda. Očigledno se ide za tim da sadašnji premijer i vlada ne budu kasnije konkurencija. Utoliko začuđuje reagiranje premijera.

Partijske spletkaroše ne zanima istina. Njih ne zanima niti to što narod ponovno odlazi iz istih razloga kao u vrijeme komunizma, jer mu političari nisu osigurali posao, jer i nedostaje sloboda riječi, jer ne vide nikakvu perspektivu, jer se osjećaju izdanim i popljuvanim.

Mnogi od onih koji odlaze riskirali su život za očuvanje zavičaja, dok se danas političkim parolama razmeću poneki koji jedva znaju da je u Posavini bilo rata. I upravo kad se nešto pozitivno počelo događati, slijedi miniranje vlastite vlade. A vremena su burna.

Krajnje je vrijeme da se veliki vođa Čović zamisli nad time, da se ozbiljno raspita što se događa u lokalnim sredinama. Jer ako se proces bude dalje ovako odvijao ostat će u Bosni i Hercegovini samo oni podobni i poslušni HDZ-u.

A što će oni raditi kad naroda više ne bude, kad škole ostanu prazne, kad se ovih oko 400 tisuća preostalih Hrvata u Bosni i Hercegovini iseli? Oni na lokalnoj razni sklopit će koaliciju s nekim drugim strankama, koje jedva čekaju da Hrvata nestane. Njima to zasigurno neće biti veliki problem. Pa to već čine, zapostavljajući svoj narod poradi vlastitih interesa, gurajući druge hrvatske stranke od sebe. Bit će zastupnici nacionalne manjine s dobrom plaćom. Ili tko zna možda i oni krenu s torbom na put. Istina neće morati daleko. Većina ih ima u Hrvatskoj rezervne kuće i stanove.

Probudi se gospodine, Čoviću. Razgovori o hrvatskoj izbornoj jedinici su jako važni. Ali što ako, kad se to pitanje napokon riješi, ne bude više Hrvata u Bosni i Hercegovini? Jer stalno nešto obećavaš, a ne ostvaruješ.

Ali njemu je očito važno da mu se lokalni poltroni hadezeovski klanjaju.

A i njima je važno da im on zauzvrat dozvoljava da na lokalnoj razini radi što žele.

Ima u HDZ-u dosta čestitih ljudi. S mnogima sam prijatelj. Ali nažalost ne mogu doći do izražaja, jer je stvoren „Centralni komitet“ koji o svemu odlučuje. A vožda ima svuda. Vjerojatno zato i nema vremena za razmišljanje, inače bi riješio barem jedan od onih problema za koje godinama kao papagaj ponavlja da će ubrzo biti riješeni. Svi ga slušaju. To je valjda i razlogom da ne vidi što mu se u bazi događa. A možda ga to i ne zanima.

Možda ga, recimo, Posavina doista ne zanima.

E to je ono što me najviše zabrinjava. Sumnjam da ovi jadnici iz lokalnog „Centralnog komiteta“ o tome uopće razmišljaju. Sumnjam da su im intelektualne spoznajne mogućnosti na toj razini.

Autor: dr. fra Luka Marković

1
Napišite komentar

avatar
2500
1 Komentara
0 Odgovora na komentare
0 Sljedbenika
 
Komentar s najviše ocjena
Najviše odgovora na komentar
1 Autori komentara
Andjelko Autor zadnjeg komentara

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

  Pretplata  
noviji stariji najviše ocjenjeni
Obavijesti me o:
Andjelko
Gost
Andjelko

Čuj sad ovo: vraća li se komunizam?! Kako će se vraćat kad nikad nije ni otišao?!