Think Different
Glas slobodne Posavine!

Slučaj naivnih Trojanaca nas uči da se srpske politike (Dodika i Vučića) treba čuvati i kad darove donosi

Dr. fra Luka Marković

3 412

Hrvatima, u ovim političkim perturbacijama, može odgovarati samo ujedinjena Europa, i to ona koja će garantirati političku ravnopravnost svih naroda i individualnu slobodu pojedinca. Europa kaosa u kojem jači mogu činiti što žele ne može odgovarati hrvatskome narodu, pogotovo ne u vrijeme jačanja opasnih pretenzija pojedinih susjednih država.

Svojevremeno je poznati filozof Jürgen Habermas obrazlažući svoje mišljenje o stanju u Europskoj zajednici i mogućem ustavnom uređenje Europe (Zur Verfassung Europas) upozorio na nužnost nadilaženja određenih uskogrudnih nacionalnih ili državnih interesa, ukazujući na to da moraju postojati one zajedničke vrijednosti koje sve obavezuju.

Habermas zastupa mišljenje kako bi bilo pogubno kad bi se Europa ponovno vratila starom konceptu potpune dominacije pojedinačne državne politike. Filozof u tom eventualnom povratku politici interesa pojedinih država, bez prihvaćanja onoga što narode u Europi povezuje, vidi opasnost daljnjeg ekonomskoga urušavanja europskih država u odnosu na druge na globalnoj razini.

Nema sumnje da Habermas ima pravo. Europi je potrebna zajednička ekonomska politika ukoliko se želi kao ozbiljan partner dokazati na području globalne ekonomije, ali i ekonomske utakmice koja se već duže vremena vodi između Kine, Amerike i Europske zajednice. Habermas vidi u ujedinjenoj Europi pored ostaloga i mogućnost ostvarenja koncepta ljudskih prava i dostojanstva svakoga pojedinca, onoga što su već proklamirali Ujedinjeni Narodi. Za njega je to jedini put k stvaranju „mirne svjetske zajednice naroda“.

Nažalost, a u tome se slažu danas mnogi ozbiljni analitičari, svijet je daleko od takvoga idealnoga poretka. Širom svjetske zajednice vode se ratovi, pa čak i oni koji u sebi imaju oznake vjerskih. Upućenima u povijest, a pogotovo u povijest religija, je jasno  da  sukobi u Iraku, Siriji, Jemenu i nekim drugim državama imaju i obilježja i vjerskih sukoba.

Najočitiji primjer za to jesu Sirija i Jemen u kojima se vodi rat između Saudijske Arabije i Irana, sunita i šijita, preko leđa tamošnjega osiromašenoga stanovništva.

Nije beznačajno znati i to da preko tih i sličnih sukoba u arapskom svijetu stradavaju ponajviše postotno kršćanske zajednice koje su dovedene u nezavidni položaj potpunoga nestanka. Upravo u tim sukobima je vidljivo koliko je mir potreban za suživot i ekonomski prosperitet naroda u svijetu, ali i za stabilno multikulturalno i multireligijsko društvo.

Europa bi upravo iz tih događanja, s obzirom na povijesne promašaje, morala dosta toga naučiti. Jer europsko političko podneblje je još uvijek vrlo trusno.

O tome nam vrlo dojmljivo govore nekadašnji sukobi na područjima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova. Jedna mala beznačajna iskra može dovesti ponovno do velikoga požara. Ovo ne bi trebalo biti samo upozorenje narodima u Bosni i Hercegovini u kojoj još uvijek traje, za sada ideološko, sukobljavanja oko koncepta uređenja države.

Nažalost, prevagu u tom ideološkom sukobljavanju imaju dva koncepta, onaj unitaristički bošnjački i secesionistički srpski. Budući da vrag nikada ne spava, ne može se isključiti da se iz ideoloških sukoba neće jednoga dana ponovno izroditi ratni.

Nažalost, hrvatska politika u BiH je u totalnoj defanzivi. Umjesto da bude ozbiljnim posrednikom između ova dva ekstremna koncepta, što bi vjerojatno s vremenom moglo doprinijeti poljem položaju hrvatskoga naroda u BiH, pa i njegovoj potpunoj jednakopravnosti s druga dva, ali i simpatije svjetske politike, ona se indirektno  priklanja onoj secesionističkoj, srpskoj, ne shvaćajući da time isključuje svaku mogućnost ozbiljnijih razgovora s bošnjačkom stranom.

Onaj tko svakodnevno vodi samo prijateljske razgovore s Dodikom, oduzima hrvatskom narodu u BiH nužnu priliku za sporazumijevanje s dobronamjernima među Bošnjacima. Što više takva politika ohrabruje isključive Bošnjake u njihovim unitarističkim namjerama, pa i one oko SDA koji nastupaju s  prikrivenim idejama dominacije islama, po uzoru na Erdogana ili pokojnoga egipatskoga predsjednika Mursija.

Bojim se da bi takva politika mogla učiniti najvećim gubitnicima upravo Hrvate u Bosni i Hercegovini, koji su zbog masovnoga iseljavanja u najgorem položaju. Ono što posebno zabrinjava jesu političari u Hrvatskoj koji se odnose dosta nezainteresirano i neodgovorno prema tom opasnom avanturizmu.

Što više prema nekim pokazateljima moglo bi se reći da je i podržavaju. Koliko se bolesti uvuklo u hrvatsku politiku i medijski prostor vidi se ponajbolje u tome što neki uzdižu Dodika do nebesa zbog njegovoga protivljenja tužbi glede gradnje Pelješkoga mosta.

Ti kratkovidni mediji i političari ne shvaćaju, ili ne žele shvatiti, da će Dodika po naređenju Beograda sutra zastupati politiku koja može biti jako opasna, i to ne samo po Hrvate u BiH nego i u Hrvatskoj, za hrvatski narod u cjelini.

Naime, onaj tko podržava Dodika jer računa na eventualni lokalni dobitak, mora znati da srbijanska politika, a Dodik je eksponent te politike, nije bila nikada sklona hrvatskome narodu. Taj bi se morao dati poučiti u svojoj kratkovidnosti i sebičnosti da je Europa još uvijek područje mnogih nacionalističkih stremljenja.

Filozof Habermas govori s pravom o nužnost jačanja zajedničke europske ekonomije i politike, ali i vrednota koje bi mogle, ako ih se iskreno prihvati, trajno očuvati mir.

Naravno da se postizanje toga nužnoga zajedništva ne smije odvijati u korist većih nacija, u korist njihove ekonomske, političke i ideološke dominacije. Nažalost ti su procesi danas u Europskoj zajednici na svakom koraku vidljivi. Ponašanje Angele Merkel i Macrona zadnjih godina upućuje na određenu diskriminaciju manjih naroda i država. O tome govori nešto i masovno isisavanje mladosti iz ekonomski manje razvijenih država unutar Europske zajednice. Popunjavanje vlastitog prostora potrebnom radnom snagom na štetu onih manje razvijenih u Europi je kratkovidno i opasno.

Ustvari, to odudara od proklamirane politike o jednaki građana u svim državama u Europskoj zajednici.

Naime, onaj tko istinski teži ostvarenju tih prava mora sve učiniti da dođe do izjednačavanja standarda građana unutar Europske zajednice.

Nešto slično bi se moglo reći i glede ideoloških pogleda i naturanja vlastitoga stil života manjima i slabijima. Mnoge stvari u životu trebaju vrijeme, pa i ideološko sazrijevanje. Ideološka naturanja fašizma i komunizma su bacila Europu nekoliko desetljeća unazad. Ideje trebaju prostor, ali i vrijeme, vrijeme sazrijevanja i pročišćavanja. U tom dugotrajnijem procesu preživjet će ono što većini ljudi u Europi bude prihvatljivo.

Ne možemo isključiti da se među ideološkim ponudama ekonomski razvijenih zemalja krije često i poneka zabluda. Pokušaj pojedinih europskih političkih i intelektualnih krugova prije četrdesetak godina, koji su i danas prezentni u javnom i političkom životu, da se pedofilija legalizira pokazuju jasno da i među ideolozima bogatijih zemalja ima opasnih ideja. Tko može isključiti da se sutra nećemo s pravom opirati nekim neutemeljenim idejama koje se danas proglašavaju temeljem ljudskih prava i individualne slobode.

Pa ipak, slažem se s Habermasom da Europa mora težiti k zajedničkim vrijednostima, kao i zajedničkoj ekonomiji i politici. Jer dokle god postoji svijest da svaki čovjek ima pravo na slobodu, svijest o jednakopravnosti svih naroda, umanjuje se opasnost od ekstremnih ideologija, pa i onih nacionalističkih.

Hrvatski narod u cjelini, u Hrvatskoj kao i u BiH, i pored svega, bi morao biti duboko svjestan nužnosti toga europskoga zajedništva. Izjave pojedinih važnijih talijanskih političara, kao i geografske karte koje su se pojavile pod patronatom nekih susjednih država upućuju na to da je europska desnica u ofanzivi. Na to već duže vremena upućuje veliki postotak glasove radikalne  stranke oko Le Pen. A da je politička situacija nepredvidljiva pokazuje i porast AFD-a u Njemačkoj.

Hrvati si mogu samo pretpostaviti s koliko bi oduševljenja reagirala srpska politika u slučaju ozbiljnijih pretenzija Mađarske i Italije na hrvatske prostore.

Kolikogod je važno od vremena do vremena upozoriti agresivnu ljevicu u Hrvata da je nužan njezin odmak od komunizma koji je zloupotrijebio antifašizam, toliko je važno izbiti iz glave iracionalnu ideju bolesnim desničarima kako se s Pavelićevom „političkom mudrošću“, koji je sklapao pakt s vragom,  može osigurati budućnost hrvatskoga narod u Hrvatskoj i BiH.

Hrvatima, u ovim političkim perturbacijama, može odgovarati samo ujedinjena Europa, i to ona koja će garantirati političku ravnopravnost svih naroda i individualnu slobodu pojedinca. Europa kaosa u kojem jači mogu činiti što žele ne može odgovarati hrvatskome narodu, pogotovo ne u vrijeme jačanja opasnih pretenzija pojedinih susjednih država. One izjave pojedinih europski političara koje danas zvuče kao politička floskula i dodvoravanje desnima biračima u pojedinim državama mogu sutra postati opasnom političkom realnošću. Vrag ne spava nikada. On uvijek čeka svoju priliku. U slučaju da se otvori bilo kakva mogućnost za ostvarenja ciljeva mađarskih i talijanskih fašista, Srbija ne bi sjedila skrštenih ruku. A gdje bi bio Dodig?

Ako ga bude bilo, bit će sigurno uz one u Srbiji koji u hrvatskim neprilikama vide svoju priliku. Uostalom i danas su njegove trenutne usluge sitne u usporedbi s tim koliko zla za hrvatski narod može proizaći zbog koketiranja s njim. Za one koji ne vide politički daleko, dalje od lokalnih i osobnih interesa, niti za to nisu sposobni, neka posluži mudro povlačenje Mačeka s političke scene.

Za razliku od njega Pavelić nije bio dovoljno obdaren mudrošću da shvati kako se s vragom ne mogu saditi tikve bez posljedica. Što bi bilo da je drugačije bilo, ne znamo. Ali teško je povjerovati, s obzirom na žrtve hrvatskoga naroda u Drugom svjetskom ratu, da je moglo biti gore. Sapienti sat (mudrome dosta).

Dr. fra Luka Marković | e-posavina.com

3
Napišite komentar

avatar
2500
3 Komentara
0 Odgovora na komentare
0 Sljedbenika
 
Komentar s najviše ocjena
Najviše odgovora na komentar
2 Autori komentara
đorđeJure Autor zadnjeg komentara

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

  Pretplata  
noviji stariji najviše ocjenjeni
Obavijesti me o:
Jure
Gost
Jure

Sve to stoji da srbadiji nesmije se vjerovati no daj ti to sve lijepo pojasni ovima iz Hercegovine ! Oni srbima vjeruju još od ratnih godina . Hercegovina nebi imala ništa protiv ni ako bi Traktorista iz Laktaša tražio od njih da se na području tzv HB uvede ćirilica i ekavica a o povratku dogovorno okupiranih hrvatskih teritorija na Sjeveru Bosne netreba gajiti iluzije . Tada kao ni danas se nije uopće vodilo računa o općim hrvatskim interesima nego su oni zamijenjeni interesima pojedinih grupacija unutar vladajućih nacionalnih struktura čiji cilj je bio i ostao osobno bogaćenje na račun ovaca koje im iz godine u godinu daju svoje glasove na biralištima . Čoviću & co su važniji dobri odnosi sa svojim kriminalnim pajdom iz Laktaša sa kojim skupa potkrada i državu i njene građane nego sudbina svih Hrvata koje on kao zastupa . Nije on u tome nikakav izuzetak isti su bili i svi njegovi prethodnici ( osim možda Krešimira Zubka ) . Tko se danas više sjeća vodnika Ante Jelavića ? Ni njega više nije briga za BiH jer je izvukao iz nje svešto mu je pošlo za rukom . Danas to isto radi Čović samo što je on… Pročitaj više »

đorđe
Gost
đorđe

dokle god religije predstavljaju faktor nema tu slobode ni prosperiteta

đorđe
Gost
đorđe

dokle god religije predtavljaju neki društveni faktor tu nema slobode ni prosperiteta

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Prihvati Pročitaj više