Think Different
Glas slobodne Posavine!

SDA i Republika Srpska – Sin protiv Oca

Vaša pisma - Ninoslav Sušilović

0 139

Nema potrebe, Republika Srpska ima ustavno (Ustavom određeno) ime. Ali što to znači? Ustavnost je forma, problem je sadržaja. Problem je što je to ime nepravedno, diskriminatorsko, neutemeljeno ni na čemu drugom osim na zločinu i etničkom čišćenju.

Sjetila se SDA, nakon 23 godine od njenog postojanja kao sastavnog dijela BiH, da Republika Srpska ima neustavno ime!?

Kako sve stvari koje se puno koriste (kad god i kome god se prohtije) gube vrijednost, tako i termin ustavno/neustavno polako počinje biti jeftina poštapalica kojom se posluži kad kome „dođe“. No, kako god, ako ćemo biti formalisti, moramo se pitati kako to Republika Srpska ima neustavno ime, a tako joj upisano u Ustavu ove zemlje (ma kakav on bio)? Kako to da je, nakon tolikih godina, postalo neustavno, a predsjednikov (rahmetli) babo potpisao Ustav u kome stoji da mu se pola zemlje zove Republika Srpska? Doduše, priupita ga, po povratku iz Daytona, bosanska legenda Safet Isović (tadašnji zastupnik u parlamentu ispred SDA): Pobogu, Alija, šta to uradi? – Dragi Allah mi je svjedok da nije moglo drugačije, odgovori Alija. –Kako nije moglo drugačije? Što se nisi ubio? upita Safet…

I zaista, zamislite da se Alija Izetbegović ubio u Daytonu… Pritiskali su ga, lomili da pristane na nešto neprirodno, nepravedno, da legitimira zločin i genocid… Nije mogao ništa promijeniti ali nije htio ni izdati svoju zemlju ni svoje ljude, bacio se s 5. kata… i upisao zlatnim slovima u povijest ove prelijepe ali nesretne zemlje.

I pitam se tko bi imao hrabrosti nakon toga staviti potpis na onaj (ovaj) i onakav (ovakav) Daytonski sporazum? Silajdžić, Ganić…? Nema šanse! Taj sporazum bi sigurno bio drugačiji.

Međutim, povik „Život damo, Bosnu ne damo!“ nije vrijedio za ostarjelog predsjednika. To je bilo samo za one tisuće mladića koji su živote davali ne kalkulirajući „je li moglo drugačije“. Ginuli su za Bosnu, a ne za nikakve FBiH-ove i RS-ove… A danas se sin (koji je rat proveo u babinom kabinetu i skloništima) sjetio na Ustavnom sudu preispitivati odluke svoga oca od prije 23 godine!?

Nema potrebe, Republika Srpska ima ustavno (Ustavom određeno) ime. Ali što to znači? Ustavnost je forma, problem je sadržaja. Problem je što je to ime nepravedno, diskriminatorsko, neutemeljeno ni na čemu drugom osim na zločinu i etničkom čišćenju. U ime tog imena su pobijene i protjerane stotine tisuća ljudi koji su imali krivo ime, a i oni koji su ostali osjećaju se kao građani drugog reda koji se nemaju sa čime identificirati ni u tom imenu ni u svemu što ga prati. Neće Golf dvojka postati limuzina ako na njega stavite Mercedesov znak. Ni jedan stvarni problem neće se riješiti formalnom promjenom imena. Međutim, promjena sadržaja nikoga ne interesira.

I neće SDA/Bakir Izetbegović pokrenuti formalnu proceduru pred Ustavnim sudom jer mu to i nije namjera. Svrha je… hmm… pa, kao i uvijek – vlast! A tu (za SDA) situacija baš i nije najbolja. Narod se ubezobrazio. Istina, još uvijek glasaju „za naše“, al’ sad su im „naši“ postali i SDP i DF i tamo nekakva Naša stranka i tko sve ne… a ovi još nešto kao zapinju Nećemo sa SDA… I šta sad!? Pa ono što ovdje uvijek pali: Nađeš „neprijatelja“, malo zapucaš po njegovim položajima, a on žestoko uzvrati. I, naravno, nacionalni redovi (s obje strane) moraju se zbijati kad je sudbina „države“ u pitanju. „Nećemo sad strančariti, svi u vlast da smo jači.“

Naravno, treba ti i strateški partner, pardon „neprijatelj“. Odete u restoran dogovarati podjelu vlasti i dogovorite… sve.

Po sistemu Oni kao hoće da se odcijepe, a mi im kao ne damo… (a i ta bi mogla uskoro opet biti aktualna) dogovoriš Ja ću kao da ti mijenjam ime, a ti mi kao ne daš. Win-win – svi dobivaju!

A i „neprijatelju“ ne ide sjajno… Cirkusiranje sa zastavama je postala sprdačina, strateškog mu partnera gađaju smrdljivim jajima, na vlastiti narod mora slati specijalce s pendrecima (i opet ne pomaže), a i Putin ga posadi pod plavo-žutu zastavu…

Ovako, sve riješeno!

Sve se zaboravlja, zbijamo redove i idemo u rovove jer sudbina otadžbine/domovine je u pitanju (tko god neće je, naravno, nacionalni izdajnik).

A narod!?

Pa narod nije nikada ni bio bitan.

Prije nekih 4-5 godina koalicija Domovina potpisuje sporazum o zajedničkom izlasku na izbore u RS-u i simbolički se to organizira u Srebrenici. Na potpisivanju su bile i predstavnice udruga majki Srebrenice. Nakon potpisivanja, u opuštenom tonu, netko se nešto našali na račun SDA, na što jedna od žena reče: Nemojte tako. Da nije SDA, ne bi bilo ni nas. !?!?!? Nisam mogao vjerovati šta čujem, a kamo li reći da njih ustvari (skoro da) i nema. Da ih je u samo par dana ubijeno preko 8.000 muškaraca, da ih je rukovodstvo SDA žrtvovalo, izdalo i predalo krvniku na klanje. I onda ostavilo da žive u „neustavnom imenu“…

E, da, da nam nije SDA, HDZ-a , SNSD-a…, …

Autor: Ninoslav Sušilović

Napišite komentar

avatar
2500

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

  Pretplata  
Obavijesti me o:

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Prihvati Pročitaj više