Think Different
Glas slobodne Posavine!

PRIČE: Sportsko srce

Posavska priča iz Njemačke

0 326

Nisam nostalgičar i nikad ne želim biti. Ne vjerujem kad netko kaže „Prije je sve bilo bolje“. Što imam ja od te prošlosti? – pitam se.

Istini za volju, moram priznati, jedna stvar u prošlosti me ipak radovala. A raduje me i danas.

To je naša nogometna reprezentacija. Imao sam 10 godina za vrijeme EP 1996 godine. Kad je Šuker dao gol Nijemcima za 1:1, u meni je uskrsnula ljubav prema domovini.

Kleknuo je i prekrižio se. Kao da sam i ja na taj dan imao krštenje.

Nažalost, nakon 2:1 smo ispali.

1998 su se ti junaci ponovno pojavili i rušili sve ispred sebe u Francuskoj. Porazili su i Nijemce sa 3:0.

Moj život u Njemačkoj je tada bio pun nesigurnosti. Izgon je prijetio svima koji su došli za vrijeme rata. A mi smo bili u toj nepoželjnoj grupi. Ja do toga SP 1998, sa mojih nepunih 12 godina, još nista nisam znao o ljepotama Hrvatske.

Kad sam govorio da sam Hrvat, Nijemci bi odmah uzvratili: „Ah, Kroatien? Da ist es schön!“ Ma sta je tu «schön»! – mislio sam.

Kad je Hrvatska razbila tu bogatu Njemačku sa 3:0, sutradan me roditelji nisu slali u školu. Imao sam jake bolove u grlu.

Ta nogometna reprezentacija mi je nakon bronce ’98 ulila samopouzdanje.

„I mi smo netko i nešto! I ja nešto vrijedim!“ – govorio sam sam sebi.

To mi je dalo snagu i motivaciju za budućnost.

20 godina poslije ja sam profesor u Njemačkoj.

Moglo bi vas zanimati

Kolovoz

Pratio sam kvalifikacije naše reprezentacije u zadnje dvije decenije. Dojadilo mi je nakon svakog natjecanja uspoređivanja sa „onom brončanom iz 98“. No, ovo godine je za mene i za našu reprezentaciju sve drugačije.

Četvrtfinale protiv Rusije sam gledao sjedeći sa 40-ak Nijemaca na jednom rođendanu. Kad je himna krenula, stavio sam tiho ruku na srce i uživao u tom trenutku.

Poslije pobjede nad Englezima, produžio sam slavlje sa prijateljima u hrvatskom kafiću do iza ponoći jer se poklapalo sa mojim 32. rođendanom.

Tog jutra, 12.07. sam morao na posao. Kad sam ušao u učionicu, bilo je tamno i spuštene roletne.

Od jednom se upališe svijetla i učenici 5. razreda su mi zapjevali rođendansku pjesmu. Pripremili su mi iznenađenje. Pravu feštu sa raznim kolačima i pićem.

Glavni hit je bila torta u obliku hrvatske zastave.

Plan nastave je potpuno promijenjen. Poslije podne sam izveo svoje đake u grad. Uživao sam s djecom u sladoledu.

Neka bude što hoće u nedjelju. Ova reprezentacija je moja generacija. Neki od tih momaka su prošli sličan put u tuđini kao i ja. Nastupom u Rusiji su se zahvalili  onoj generaciji iz čuvene ’98 god.

Hvala Šukeru,  Bobanu i ostalima. Sad je vrijeme da gledamo naprijed. Hrvatska igra lijep nogomet.

Ja se iskreno nadam da će me boljeti grlo u ponedjeljak…

Autor: Luka Špionjak | e-Posavina.com

0

Napišite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.

Odgovorni ste za sav sadržaj u Vašim komenatarima. Naš portal ne može preuzeti odgovornost za sadržaj vaših postova.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.