Think Different
Glas slobodne Posavine!

Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović i hrvatska Dijaspora

KGK o "zabranjenim područjima"

1 907

Intervju s Predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar Kitarović u kojem daje odgovre na vrlo intrigantna pitanja. Nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Dijaspora: Dobar Vam dan, Predsjednice!

Kolinda Grabar Kitarovic: Dobar dan i Vama.

D: Drago nam je da nam se pružila ova mogućnost da razgovaramo s Vama osobno.

KGK: I meni je drago da možemo izravno razgovarati.

D: Gospođo Predsjednice, podijelio bih s Vama mišljenje da i Vi “unutra” kao i mi “vani” niste zadovoljni stanjem u Državi.

KGK: Potpuno ste u pravu, nisam niti malo zadovoljna.

D: Dobro se sjećamo Vaših izbornih obećanja: što se dogodilo da niste uspjeli ništa od tada rečenog realizirati?

KGK: Nisam znala što me stvarno čeka. Nisam imala jasnu i potpunu predodžbu o svim okolnostima.

D: U kojem smislu?

KGK: Predsjednik ima puno međunarodnih i unutarnjih obaveza. To su obvezujući dokumenti koji su potpisani bez moje suglasnosti a koje, na žalost, ja moram poštivati s pozicije institucije Predsjedničkog ureda.

D: Na primjer?

KGK: Vjerujem da svi vi dobro znate s kim je Franjo Tuđman osnovao Državu. Vratimo se još jasnim sjećanjem u to sudbonosno vrijeme: prvi predsjednik Vlade demokratske Hrvatske je Stipe Mesić, prvi ministar unutarnjih poslova je Josip Boljkovac. Mislim da su već njihova imena sasvim dovoljna i da se onome tko razumije njihov kontekst i sadržaj nema više mnogo za reći.

Cijela je Hrvatska podijeljena po “krugovima djelovanja ili rada” odnosno u “interesne sfere” (sfere ingerencije, što znači – vršenje utjecaja na nešto, nadzor nad nečim, posredovanje u nekom poslu: u prenesenom značenju, najadekvatnija definicija ovog pojma bi bila – “polje utjecaja”). Da vam bolje rastumačim, zamislite državu kao jednu veliku tortu gdje svaki komad ima svoga vlasnika. Cijela je Država tako podijeljena. Imaš grupaciju koja kontrolira medije, imaš onu za diplomaciju, tajne službe, pravosuđe, bankarstvo i gospodarstvo, energetiku, vojsku i kulturu.

D: Onda moramo konstatirati da su obavještajne i druge strukture koje su bile svemoćne u propaloj Jugoslaviji, a koje se u kolokvijalnom govoru sažimaju u pojmu UDBA (KOS, VOS), stvorile Hrvatsku?

KGK: Ne! To je samo velika laž. Hrvatska UDBA je bila aktivna u decentralizaciji bivše državne tvorevine jer su se bojali – ispravnije bi bilo reći da su točno znali, jer su raspolagali povjerljivim informacijama – da će srpska UDBA preuzeti moć i kontrolu nad hrvatskim teritorijem i, naravno, nad bogatim resursima koje tu imamo. Manolić, koji je bio drugi predsjednik Vlade, u suradnji s brojnim “svojima”, “proizveo” je i “prodao” floskulu iz vašeg pitanja jer su tako umanjili, ublažili njihovu negativnu komponentnu.

D: Pa onda ništa nikada nije niti bilo u Vašim – naime u našim – Hrvatskim rukama?

KGK: Na žalost je tako, i zbog toga naša Država nije niti pravedna niti samostalna. Izuzev vojske, a i to možda do 2000-te godine, poslije čega su je počeli snažno rastakati, baš “rasturati” kada su došli na vlast bivši komunisti. Da nije tako, mislite li da bih pristala da npr. bude imenovan kao Generalni Konzul u New Yorku netko tko niti govori engleski a nema niti adekvatnu diplomu ili barem životopis kojim bi to zavrijedio? Ili da veleposlanik u Sjedinjenim Američkim Državama, Joško Paro, poslije onoga što je učinio institutu Predsjednika svoje vlastite zemlje, umjesto da bude izbačen iz diplomacije, biva nagrađen tako da ga promoviraju na mjesto Načelnika Diplomatske akademije Ministarstva vanjskih i europskih poslova?

D: Pa onda baš nemamo nikakve šanse da se oporavimo?

KGK: Nade uvijek ima! Zamislite samo što i kako bi bilo da je institut Predsjednika na još 5 godina pripao Ivi Josipoviću. Prisjetite se što je on nudio za svoj izborni program i koje promjene Ustava je već bio pripremio. Onda nam uistinu ne bi ostala više niti NADA.

D: Možemo li se onda složiti u zaključku da je zahvaljujući Račanu, Mesiću i Josipoviću, Hrvatska od 2000. do 2015. ponovo “gurana” u Jugozonu?

KGK: Drago mi je da ste to shvatili! Možemo reći da od 1998. godine, kada je Tuđman bio jako bolestan, “Jugoslaveni” unutar državne strukture ponovo preuzimaju potpunu kontrolu nad Državom i u Državi. Ova katastrofalna situacija u kojoj se nalazimo je samo rezultat njihovog djelovanja. To je trajalo do 2015.

D: Vi kažete da imamo nade, ali mi niti to više ne vidimo. Intenzivno gubimo mlade, obrazovani bježe  van iz zemlje, ekonomski stagniramo, nemamo monetarnu samostalnost, nemamo više niti poljoprivredu. A da ne govorimo o nama iz dijaspore – dakle mi smo iseljenici ili potomci iseljenika, a to znači Hrvati – koji smo kompletno udaljeni; jednostavno smo zapanjeni barijerama koje nam postavljaju, svime čime nam priječe doprijeti do vlastite Domovine: nemamo državljanstvo, ne možemo birati na izborima, a k tome smo još viđeni kao fašisti. Kada dođemo i umrijeti ovdje, na svojoj rodnoj grudi, dvostruko nam se oporezuje mirovina. U čemu možemo imati nadu?

KGK: Hrvati su oduvijek imali težak život na ovim prostorima, to i vi dobro znate. Ali smo izdržali! Proći će i ovo ružno vrijeme…

D: Da, težak život – to stoji. Od stoljeća sedmog smo stalno bili u kovitlacu zbivanja, ratovali za vlastiti opstanak – ispravnije reći branili se i borili za vlastiti opstanak, jer uvijek je netko želio sebi prisvojiti ovaj naš prostor, ali tada smo znali tko su neprijatelji, znali smo tko smo mi i što moramo sačuvati. Sada je većina neprijatelja među nama samima, ne uspijevamo više razlikovati tko je UDBA-š a tko nije.

KGK: Na žalost. Vidite da i ja kao Predsjednica, kada moram nešto važno učiniti za Hrvatsku, moram sve raditi u tajnosti, jer kada bih unaprijed najavila što planiram u mojem uredu odmah bi počele prepreke i smetnje. Moj let na susret s Trampom je to dosta dobro pokazao. Samo kada sam bila sigurna da sam u zrakoplovu i da je sve posloženo, pustila sam vijest u javnost.

D: Ako je situacija ovako teška, možda je bilo bolje ne imati takvu samostalnost?

KGK: Mislim da ne morate gledati samo ono što nije valjano u Državi, tj. državnom aparatu, a toga, nažalost, ipak ima dosta. Bolje je usredotočiti se na ono dobro i valjano, a to je Narod. Sada svi mi patimo jer ekonomski ne rastemo i ja se ne mogu ponašati kao da je sve dobro, kada znam kakva je realna slika u Domovini. No, glavu gore! Postoji nešto jako pozitivno a to je naša Samostalnost.

D:  Oprostite, kako to mislite – cijela Hrvatska umire a mi moramo biti sretni što imamo Samostalnost?

KGK:  Nije to lako za razumjeti ali pokušat ću vam objasniti.

Vi dobro znate da u Hrvatskoj nismo osudili komunističku diktaturu iako bi bilo logično i normalno da smo to napravili. Ako smo se borili da bismo se konačno oslobodili od jarma Jugoslavije i vojno da bismo se obranili od Jugoslavenske Narodne Armije koja je zapravo postala srpsko-jugoslavenska, trebali smo i politički osuditi sve ono što je povezano s time. Trebali smo jasno i glasno, bez kalkuliranja i dvoumljenja, sebi samima i cijelom svijetu reći kakva je negativna pojava bila komunistička vlast od 1945 do 1990.

Što to znači? Cjelokupna bivša komunistička nomenklatura Socijalističke Republike Hrvatske ušla je kompaktna u ovu demokratsku Hrvatsku. Posljedica tog prijelaza, a bez procesa kojim bi to bilo spriječeno, je da Hrvatska umire jer sve odluke koje se donose nisu u službi i za dobrobit Države i Naroda, nego da se štite nečiji interesi a pretežnu većinu puta to je povezano sa stranim Državama kojima je u interesu nadzirati naše teritorije. Eto zašto gubimo sve međunarodne arbitraže i prodajemo, razdajemo naše teritorijalno blago, od prirodnog plina do izvora pitke vode. Na isti način vodi se rješavanje ostalih važnih i strateških pitanja koje imamo sa susjedima. Sve ono sto Država radi je “trulo” jer su “truli” ljudi koji su na čelu ureda gdje se donose odluke ili se izrađuju planovi. Može biti da su većina zaposlenih dobri i pošteni ljudi, ali nisu oni ti koji odlučuju i koji imaju moć odlučivanja.

Posljedica svega toga je da naša Država nema puno prijatelja u međunarodnoj zajednici – to smo vidjeli za vrijeme agresije i to vidimo i sada kada se upravo u međunarodnim institucijama pokušava probiti teza o “građanskom ratu”. U tome je najveća zamka koju su u kontinuitetu postavljale i obnavljale  vlade koje su, jedan za drugim, predvodili Ivica Račan – Stipe Mesić – Ivo Josipović. Oni su kao političari na ključnim pozicijama, koji se nisu pokazali kao državnici, pomogli da se ta teza učvrsti i ojača. Oni su slali naše povjesničare kakav je Neven Budak (dakle takve koji još vjerno predaju i poučavaju kvaziznastvene ideološke sadržaje, štiva koja su morala biti prihvaćena kao istina u doba SFRJ) a također i druge različite “stručnjake Budakovog profila” da međunarodnim institucijama objasne da je ovdje bilo građansko ratište. Njihov cilj je izjednačiti krivnju na sve države, in primis, Srbija i Hrvatska, jer samo tako se može dostići željena krajnja točka.

D Koja točka?

KGK: Takva kojom se spašava cijela međunarodna zajednica koja je dozvolila da 1990-tih u centru Europe bude ponovo rat. Samo ako prođe definitivno ta teza oni će biti opravdani što nisu intervenirali na vrijeme i zaustavili 6 godina rata, 250 tisuća žrtva, Srebrenicu, Vukovar, Škrabrnju… Najveća sramota za njih jesu 3 i pol godine okruženja prijestolnice jednog europskog grada: Sarajeva, gdje je više do 10 tisuća civila ubijeno i događale su se sve one ostale grozote koje dobro znate. Kako mislite da se može međunarodna zajednica osloboditi od ove teške odgovornosti, kada svi znamo da je ipak bilo moguće odvojiti se od Jugoslavije bez rata, svaka (bivša republika a sadašnja) država bi ostala u istim granicama kao kada je ušla u savez 1945., slično kako su se odvojili Česi i Slovaci 1993 godine…

DKako se može međunarodna zajednica opravdati od ovakve odgovornosti odnosno otkloniti je od sebe opravdavajući se nečim drugim?

KGK:  Opravdanje bi se postiglo nametanjem teze o građanskom ratu.

DŽelio sam Vam postaviti pitanje zašto u našem podneblju odvajanje – razdvajanje – razdruživanje nije provedeno mirno kao između Čeha i Slovaka?

KGK: Da bih zadovoljavajuće odgovorila na ta pitanja moramo ući u zabranjena područja…

DŠto to znači?

KGK: Znači područja koja su i u većini državnih institucija tajna, bolje reći nepoznanica.

D: O čemu se radi?

KGK: Radi se o tajnim člancima koji su sadržani unutar vojnih sporazuma.

Da vam objasnim bolje:

Vojni ugovori se sklapaju zbog više razloga, većinom jer se traži zaštita odnosno uspostavlja zajednička suradnja zbog nekog zajedničkog neprijatelja. Mislim da vam je ovo jasno. Povjerljivi tajni članci takvih ugovora, koji eventualno budu dostupni javnosti možda tek poslije nekoliko desetaka godina ili nikada, su oni koji predviđaju da ako jedna od strana potpisnika sporazuma bude napadnuta ili iznutra ili izvana, druga država-potpisnica će sve učiniti da joj pomogne.

D: Hoćete reći da je Jugoslavija imala različite vojne sporazume i zbog toga međunarodna zajednica ne samo da nije intervenirala nego je stala u obranu teritorijalnog integriteta Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije?

KGK: Točno ste pogodili što sam htjela reći. Mislim da znate, kada se jedna država raspadne međunarodni ugovori su i dalje pravovaljani… Kako latinska rečenica glasi “Pacta sunt servanda” (latinski: ugovori se trebaju poštivati).

D: Znači li da je ovaj hibridni rat koji se aktivno vodi protiv Hrvatske – i preko medija i preko financiranja različitih (ne samo) kulturnih ustanova – dio tih tajnih vojnih članaka?

KGK: Da. U najvećoj mjeri.

D: Ima li još nešto što bi trebali znati u vezi toga?

KGK: Na žalost da.

D: Samo recite.

KGK: Vojni tajni članci su usredotočeni oko jednog glavnog cilja: Spasiti države koji ga sklapaju.

D: Što to znači?

KGK: To znači da ne samo da se države ovako brane od gubitka svojih teritorija, nego sporazum obvezuje ugovorne strane također i ako se jedna od tih država raspada te formalno više ne postoji, druga strana  će sve učiniti da se koliko je moguće obnovi, ponovo formira. To znači da hibridni rat koji se danas vodi u svim zemljama nastalim po raspadu Jugoslavije ima jedini glavni cilj: držati zemlje Balkana na okupu. Možda se više neće zvati Jugoslavija, ali de facto to je njihov zadatak. To znači da ako je Jugoslavija imala desetak vojnih ugovora koji sadrže takav članak, sve te države sada rade protiv Hrvatske jer moraju poštivati sporazum.

Sada vam je možda jasnije zašto međunarodna zajednica teži ustvrditi da je na ovim prostorima bio građanski rat i zašto su međunarodna djelovanja Račan – Mesić – Josipović vrlo štetna, čak opasna. Uspostava teze o građanskom ratu – to bi bila temeljna odrednica, jer bi u tom slučaju mogli reći da ako velika većina naroda nije bila za to da se izađe iz Jugoslavije odnosno da se pojedina republika kao cjelina sa svim postojećim prerogativima samostalnosti razdruži, to znači da “igračka nije definitivno slomljena” i da se – relativno malim trudom, velikim novcem i korumpiranim ljudima – sve još može ponovo sastaviti.

Nikada ne zaboravimo da se na referendumu 19.05.1991.godine, 93,94% birača izjasnilo za suverenu i nezavisnu Republiku Hrvatsku. Taj referendum proizašao je iz tada važećeg Ustava SFRJ po kojemu se Jugoslavija definira kao savezna republika ravnopravnih naroda i narodnosti, slobodno ujedinjenih na principu bratstva i jedinstva u ostvarenju posebnog i zajedničkog interesa, sa pravom naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja. Nosioci suvereniteta naroda i narodnosti su republike i pokrajine u granicama svojih ustavnih nadležnosti. Hrvatska, a također i Slovenija, iskoristili su to pravo naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja.

To je naša i međunarodna istina koju jednostavno moramo neprekidno i neumorno ponavljati. To je “kritična točka”, jer iz toga onda proizlazi definicija i kvalifikacija onoga što se potom događalo – a to je da smo kao novouspostavljena država imali pravo na obranu od onoga tko nas je napao. U tom smislu je, sjetite se, tada govorila i Margaret Thatcher.

Mi Hrvati koji danas ovdje živimo mislimo da je naša Država gotov čin i da smo mi njezini “vlasnici”, no moramo znati i razumjeti da je Država velika, kontinuirana odgovornost svakog od nas, ona se održava, o njoj se skrbi, za nju se čini pozitivno i dobro, ona se brani… svakodnevno. Jer postoje povjerljivi tajni članci međunarodnih vojnih ugovora…

D: Strahota, obnoviti “tamnicu naroda” koja je faktički u sve tri svoje forme kroz skoro 100 godina postojanja bila jedna monstruozno sklepana tvorevina koja nam ni na koji način nije nosila dobro… Što mi obični normalni ljudi možemo učiniti da to sprječavamo?

KGK: Jedan jako dobar način je da se što vise ljudi iz Dijaspore vrati doma u Hrvatsku.

DTo je i naš cilj, no imamo snažan dojam da su nam sva vrata zatvorena.

KGK: Znam da je tako i neće se ništa promijeniti dok Hrvati, a u te ubrajam svakog koji istinski iskreno iz srca želi dobro svojoj zemlji i njezinim ljudima, ne uspijevaju preuzeti vlast. Zato sam podržavala referendumska pitanja. Problem Dijaspore je da ste vi pobjednička strana, vi ste bili za samostalnost oduvijek, niste bili izloženi nemilosrdnom ispiranju mozga koje se ovdje punim intenzitetom provodilo 45 godina, a i uspjeli ste sačuvati najvažniju, fundamentalnu komponentu hrvatstva: ljubav s velikim LJ prema Domovini. Moguće te točke izgledaju nepovezane ali nije tako. Vi ste slobodni ljudi koji se vraćaju kao pobjednici u svoju zemlju, vas je nemoguće politički kontrolirati i usmjeriti vas na izborima da se određujete za vodeće stranke. To je njihov strah, jer odjednom će se pokazati da je njihov kontrolirani i za njih ponovno etablirani društveni inženjering obična kula od karata. Evo zašto je važno da se vratite!

Na žalost, mislili ste da je proces demokratizacije Nacije završen, ali zbog svega ovog što sam vam rekla proces nije okončan… Moram konstatirati da pozitivna strana u državi gubi utakmicu 99 : 0, a još je preostala jedva zadnja četvrt do završetka utakmice. Samo vi iz Dijaspore možete promijeniti rezultat jer vi vrijedite 100 bodova. Vi možete revitalizirati cijelu Državu u brojnim područjima, počevši od demografije do gospodarstva zaključno s vrlo važnom političkom komponentom.

D: Šta nam je činiti?

KGK:  Morate se politički organizirati, UDBA i stare-nove strukture su uspjele vama oduzeti tu vašu važnu ulogu, oni su vam savjetovali da se nije potrebno baviti politikom nego samo kulturnim aktivnostima ili sportskim djelovanjem, baš ono kako njima odgovara. Njihov cilj je da ostanete navijači s tribina, to je ono sto je Dijaspora do sada radila od 1990. do danas. Ako želite pomoći, morate ući na teren i igrati utakmicu s vašim igračima.

DZnači li to da se Dijaspora više ne bi trebala oslanjati na vodeće hrvatske stranke kako je do sada radila nego da sami počinjemo politički djelovati?

KGK: Baš to.

D: Predsjednice, niste nam rekli što samostalnost znači i zašto je toliko važna?

KGK:  Samostalnost je jedino pozitivno što je proizašlo i što se ostvarilo od 1990. do danas. Ako znamo da je barem desetak država protiv nas, shvaćamo koliko je važno očuvati samostalnost. Zato u svakoj prilici koja nam se pruži našu samostalnost imamo komunicirati, pogotovo u svijetu, na svakom području… Važno je da se afirmativno čuje za Hrvatsku i za Hrvate. Samo tako ćemo se moći braniti od planova koji su sadržani u tezi da je na ovim prostorima bio građanski rat i posljedica koje bi to moglo imati za našu zemlju.

D: Sada je posve jasno zašto i koliko moramo svi zajedno – Vi “unutra”, cjelokupni hrvatski Narod i mi “vani” – učiniti sve da ostvarimo pobjedu u toj utakmici…

KGK:  Da, izgrađujući civilno društvo svjesno svoje uloge i spremno odgovarati na brojne svakodnevne izazove.

D:  Što to znači “civilno društvo”?

KGK:  Civilno društvo znači društvo građana, svih nas, uključuje svakog od nas. Biti aktivan i biti odgovoran dvije su osnovne vrline civilnog društva. U ovih 28 godina mnogo toga se promijenilo, a među tim promjenama bilo je i takvih koje bi bile upravo primjer onoga što hrabro civilno društvo – a to smo, ponavljam, svi mi i svatko od nas – može učiniti za vlastito dobro: Imate građana koji su se organizirali i počeli boriti za njihova prava u svakome polju. Imate građana koji su uspjeli da Visoki trgovački sud presudi da su valutne klauzule ništetne. Imate građana koji su se borili protiv ovrha sve do Europskog suda. Imate poslodavaca koji su se udružili, a prvi uvjet njihove udruge je da radnici budu plaćeni 1000 eura mjesečno. Imamo inovatore koji su postigli da ih cijeli svijet prati i gleda na njihova postignuća, a Rimac je samo jedan od stotinu i više takvih naših inovatora. Tu su i naši sportaši čiju kvalitetu i vrijednost poznaje i prepoznaje cijeli svijet. Iznimno je važno da je Hrvatska među najbogatijim zemljama Europe po svojim potencijalima i prirodnim datostima, po nekim stručnjacima i najvrjedniji prirodni resurs našeg kontinenta! To su odrednice i smjerokazi za naš čestiti, domoljubni Narod – ispunjavati prije svega svoje obaveze, ali ne odustajati i boriti se braneći svoja prava.

To je civilno društvo koje bi bilo u stanju izboriti se za sebe a time i za Hrvatsku.

DDraga Predsjednice, puno Vam hvala.

Autor: Luka Krilić, useljenik

Naši pažljiviji čitatelji vjerojatno su primjetili da ovaj intervju nije objavljen u našoj rubrici “Intervjui”. Razlog tomu je logičan, jer se ovdje radi o izmišljenom razgovoru s Predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. Dakle intervju je autorova konstrukcija i u cijelosti je izmišljen. Osim toga što je ova forma teksta imala svrhu biti zabavnom autor na zanimljiv način prezentira svoju kolumnu na konkretnu temu. Ako smo ovom formom povrijedili bilo koga iskreno se ispričavamo. Također se nadamo da je fora upalila i da neće biti pretjerano nezadovoljnih. Kako se kaže pošto kupili poto i prodali. | Rredakcija

1
Napišite komentar

avatar
2500
1 Komentara
0 Odgovora na komentare
0 Sljedbenika
 
Komentar s najviše ocjena
Najviše odgovora na komentar
1 Autori komentara
Đutla Autor zadnjeg komentara

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

  Pretplata  
noviji stariji najviše ocjenjeni
Obavijesti me o:
Đutla
Gost
Đutla

A po čemu mislite da predsjednica ima bilo kakve druge stavove i razmišljanja od ovdje iznesenih!?
Osim što to ne smije javno reći…
Dakle, baš se i ne radi o pretjeranoj izmišljotini.