Think Different
Glas slobodne Posavine!

POEZIJA: Žena u plavom

Joso Špionjak

0 102

Mnogo je vode proteklo Savom, uspomene moje već polako blijede. Al’ još uvijek mislim na ženu u plavom, i djevojke krasne što na naspi sjede… stihovi su ove prekrasne pjesme koju nam šalje Joso Špionjak. Svaki komentar je suvišan, uživajte.

Žena u plavom

Čije su ono kose, sjajne, crne i duge,

što se vijore na naspi pored rijeke?

Je li božica Venera dovela druge

ili su posrijedi čarolije neke?

 

Možda se sjaji zlatarevo zlato,

a naivko stari tvrdim snom spava.

Da nije sletjelo anđela jato –

ili je, pak, nečija haljina plava?

 

Ljeto bješe puno nježnih boja,

a misao moja kao pero laka.

Ah, što su Helena i grčka Troja,

naspram ljepote naših djevojaka.

 

Vidjeh valove kako teku i lete,

upijajuć sjenke obalnog drveća.

Na mirisnom oltaru mladosti svete,

plesale su skupa radost i sreća.

 

O, sunce, uspori zalazak svoj –

tiho smo tu večer šaputali.

Ptica se razlijegao čarobni poj,

dok poljupce prve krišom smo krali.

 

Mnogo je vode proteklo Savom –

uspomene moje već polako blijede.

Al’ još uvijek mislim na ženu u plavom

i djevojke krasne što na naspi sjede.

Joso Špionjak

Napišite komentar

avatar
2500

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

  Pretplata  
Obavijesti me o:

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Prihvati Pročitaj više