Think Different
Glas slobodne Posavine!

Otkud priča o ratu na Balkanu?

Bez velikog novca nema rata

0 74

Srbija dobija starije modele migova koji su vjerovatno preparirani i imaju novu elektroniku, ali to je samo za unutrašnju političku upotrebu, smatra Kazazović.

U zemljama regiona često se posljednjih mjeseci održavaju vojne parade na kojima se predstavlja nabavljena vojna oprema. Takva jedna nedavno je održana u Nišu, gdje je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazao kako je zemlja na čijem je čelu, uz Mađarsku, Poljsku i Rumuniju, najveći naručilac helikoptera u ovom dijelu svijeta. Najavio je da će Srbija imati šest naoružanih kineskih bespilotnih letjelica.

“Malo zemalja pravi bespilotne letelice, a Kina je na tom polju broj jedan”, rekao je Vučić.

Limitirani budžeti

Predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk nedavno je za poljski list Gazeta Wyborcza kazao da samo čudom ne dolazi do krvoprolića na Balkanu. Sagovornici Oslobođenja i TV1 kažu kako do ozbiljnih sukoba ne može doći, jer za to treba mnogo više novca nego što posjeduju zemlje regije.

Na pitanje da li je Bosna i Hercegovina u utrci za naoružavanjem koje je odavno počelo u zemljama regije, Neven Kazazović, vojno-politički analitičar iz Sarajeva, odgovara odrično.

– Zasad nismo i teško je povjerovati da ćemo i biti iako postoji neka kombinacija da ćemo dobiti nekoliko helikoptera, ali to su stariji modeli, tako da to ništa ne znači. To može samo da bude ispomoć vojsci u njenim dužnostima koje ima da pomaže civilnom stanovništvu ili ono što je uobičajeno u vojnim aktivnostima, kao što su vježbe. Međutim, za vođenje nekog ozbiljnog sukoba to nije nikakvo naoružanje, kaže Kazazović, te se osvrće na vojnu opremu naših komšija.

– Hrvatska i Srbija nisu ni blizu jačine evropskih armija. Grčka, Bugarska, Rumunija imaju puno jače armije. Oružane snage BiH nemaju kapacitet za neki ozbiljan ratni sukob, ali za neke primarne dužnosti imaju. Hrvati nabavljaju helikoptere, nisu uspjeli da nabave F16 od Izraela. Srbija dobija starije modele migova, to su ovi 29, koji su vjerovatno preparirani, imaju novu elektroniku i neku novu opremu. Imaju i mogućnost gađanja s raketama zrak-zrak na većoj daljini, međutim, ta veća daljina, prema onome što znam, ne odgovara daljini koju imaju američki avioni od 80 i 90 kilometara, tako da je to samo za unutrašnju političku upotrebu i ne vidim svrhu, jer čak se time opasno griješi. Evo, sad se govori i o nekim novim tenkovima, to su također stariji tipovi tenkova T72, a govori se i o dva jurišna helikoptera M35 koji su jedna medernizirana verzija hinda 24 i to bi kao trebalo da dođe, a da li će se ikada ostvariti, to je veliko pitanje, pojašnjava on.

Prema riječima Kazazovića, sukoba na Balkanu neće biti, jer je “previše zainteresovanih stranih faktora da bi do toga moglo doći”.

– S druge strane, imamo situaciju da sve te balkanske zemlje, računajući i Sloveniju i Albaniju, imaju budžete koji su vrlo nategnuti i vrlo nepodesni za bilo kakvu ratnu aktivnost, tako da mislim da nekog velikog sukoba neće biti, možda bude samo nekih napetih situacija ili incidenata, smatra on.

​General-pukovnik Senad Mašović, načelnik Zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH, nada se povećanju budžeta već od 2020. godine.

– Očekuje se da dođe do povećanja budžetskih izdvajanja za odbranu. Ono što mi u kontinuitetu godinama očekujemo unutar Oružanih snaga BiH jeste da se jasno prepoznaju potrebe OSBiH i da se stvori ambijent za potpuno izvršavanje Zakona o odbrani i definisanih zadataka koji su u nadležnosti OSBiH i da se u najboljem smislu kroz najbolju praksu otpočne sa stvarnim procesom modernizacije OSBiH. Sam proces modernizacije daje odgovor na sve sadašnje, ali i buduće izazove i mislim da je to, ustvari, najbolji način na koji treba odgovoriti na sve izazove sa kojima se Bosna i Hercegovina trenutno, ali i u budućnosti može suočavati, ističe Mašović.

Kazazović podsjeća da je iz godine u godinu budžet OSBiH bio veliko političko pitanje te da je mnogo onih koji su bili zainteresovani da se taj budžet smanjuje, da bi ostalo više para u budžetu za neke druge stvari.

– ​Međutim, vojska nije luksuz, to je prijeka potreba i to najbolje pokazuje činjenica da se u BiH nalaze još dvije vojne formacije – EUFOR i NATO. Jasno je da BiH mora imati svoj doprinos tome, a to je jedna, ne bih rekao snažna armija jer to je nemoguće, ali jedna sposobna armija za neke zadatke, što su oni dokazali učestvovanjem u međunarodnim misijama, dodaje Kazazović.

Igora Tabaka, analitičara portala Obris iz Zagreba, pitali smo da li postoji ravnoteža u naoružavanju država potpisnica Dejtonskog sporazuma i je li neka od njih narušila ograničenja iz Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja iz 1996. godine.

– Sve su države u regiji poprilično daleko od granica postavljenih 1996. kroz Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja. Kada se pogledaju tehničke kvote koje on zadaje, gotovo nevjerojatno zvuči da je u posljednje vrijeme najbliža crti tu Hrvatska – koja je primanjem realno male donacije lakih borbenih helikoptera tu skoro pa dosegla svoj limit, za koji se dugo vjerovalo kako je potpuno nedostižan. Pa ipak, kako je većina ovih ograničenja za pojedine tipove vojne opreme postavljena gotovo pa prema mjerilima iz doba hladnoga rata, mislim da nećemo tako skoro više vidjeti ni jednu vojsku u regiji koja bi bila opremana tako da istodobno dodiruje više ovih pojedinačnih limita. Naime, bez obzira na želje, stotine aviona, tenkova ili topova jednostavno koštaju toliko da si to nitko ne može samo tako priuštiti ako bi i htio, pojašnjava Tabak.

Trostruka korist Rusije

Za razliku od nekih prošlih stanja i omjera, dodaje on, danas ovim krajevima dominiraju teme malih vojski, koje muku muče s modernizacijom i dostizanjem održive operativnosti.

– Nakon desetljeća korištenja stare opreme, polako dolazi vrijeme da se više i ne može funkcionirati oslonjen na neke davne investicije koje su često bile i provođene prema tadašnjim standardima i idejnim sklopovima, ocjenjuje Tabak.

Na pitanje kakvi su to poslovi sa Rusijom za koju je u nekoliko navrata rečeno da dio naoružanja poklanja, dok dio daje po najpovoljnijim mogućim uslovima Srbiji, Aleksandar Radić, vojni analitičar iz Beograda, odgovara:

– Rusi su imali trostruki interes u odluci da doniraju MiG-29. Politički su pokazali podršku, propagandno su podigli znatno nivo poverenja javnog mnjenja u Srbiji u pogledu saradnje sa Moskvom i ekonomski. Naime, odrekli su se aviona koji su bili višak prizemljen još pre tri godine posle dolaska savremenih Suhoja 30 u poslednji puk sa standardnim MiG-29 u Ruskoj avijaciji. Sada će za razne tehničke radove i snabdevanje rezervnim delovima za donirane avione ruske firme zaraditi ozbiljan novac, mišljenja je Radić.

Izvor: Oslobođenje

Napišite komentar

avatar
2500

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

  Pretplata  
Obavijesti me o:

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Prihvati Pročitaj više