Think Different
Glas slobodne Posavine!

Kronologija događanja i bijeg državnog vrha od odgovornosti (II. dio)

Odgovornost KGK je nezaobilazna

0 57

Pojasnit ću to detaljima njene biografije, koji – ako nisu samo formalni pokazatelj – govore, da se propitkivanjima procesa kupoprodaje u kojem su učestvovala tri međunarodno priznata subjekta (Izrael, RH, SAD) morala baviti daleko više i to na podlozi automatizma kao vrhovna zapovjednica OS RH. A ona je naprotiv potpuno stala smatrajući, da je njen stav cjelovito izražen riječima: ‘’Podržat ću opciju, koju Krstičevićeva stručna skupina predloži kao najbolju’’.

KGK je praktično od 1993. godine u diplomatskoj službi RH. Počevši od niže razine dogurala je do ministrice vanjskih poslova (2005. – 2008.), potom bila veleposlanica RH u SAD (2008. –  2011.)

Prije toga, krajem devedesetih je završila Diplomatsku akademiju u Beču, a 2000. godine stječe akademski naziv magistra međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Od 2002. do 2003. boravi na Sveučilištu „George Washington“ u SAD kao dobitnica Fulbrightove stipendije za preddoktorsko istraživanje iz međunarodnih odnosa i sigurnosne politike. Godine 2009. usavršavala se i u području upravljanja u visokim strukturama vlasti na američkom Sveučilištu „Harvard“.

Od 2011. do 2014.godine obnašala je dužnost pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju.

Kao što se vidi radi se o impresivnoj biografiji uz koju nažalost stoji u praksi – u ovom slučaju kupovina borbenih aviona – infantilno, nedoraslo vojno – državničko djelovanje.

Ali ako se s u smislu razine kompetencija KGK spustimo na nižu razinu, onda neminovno dolazi pitanje vojno- obavještajne naravi, a što je u njenoj nadležnosti kao vrhovne zapovjednice OS RH: da li je i kakove informacije u smislu podrške ili upozorenja dobivala od strane hrvatskih veleposlanika  u Izraelu i SAD (Vesela Mrđen Korač, Pjer Šimunović), te vojnih izaslanika u tim zemljama (pukovnik Davor Turković, brigadni general Ivica Olujić), kao i od vojnog predstavnika RH pri NATO-u ( kontraadmiral Predrag Stipanović).

Da li je kao temu razgovora o kupovini aviona imala s Darijom Mihelinom, svojim savjetnikom za vanjsku politiku? Ako nije, čemu joj je uopće služio? Ili on sam nije htio ‘’talasati’’ misleći, da njegova šefica sve to ima u ‘’malom prstu’’.

U vezi spomenutih osoba pojačano želim spomenuti Pjera Šimunovića i Davora Turkovića.

Pjer Šimunović (1962.) je hrvatski veleposlanik u SAD-u od ljeta 2017. godine, a na tu dužnost je imenovan na inicijativu KGK uz obrazloženje, da se radi o stručnjaku za vojna i obrambena pitanja. Prije toga bio je predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost.

Treba spomenuti i neke druge reference, sve u istom stilu. Stekao je magisterij iz ratnih studija na Department od War Studies King’s College u Londonu. Bio je i pomoćnik ministra u MVP-u radeći u Upravi za međunarodne organizacije i sigurnost, te nacionalni koordinator za NATO. Prelaskom u u Ministarstvo obrane (2008.) postaje ravnatelj Uprave za obrambenu politiku. a onda je imenovan za veleposlanika u Izraelu (2012.-2016.).

Davor Turković je kao čelni čovjek Zrakoplovne baze HRZ u Zemuniku promoviran u ministra – savjetnika u Veleposlanstvu RH u Izraelu zadužen za vojno-obrambenu suradnju. Cijelo vrijeme zdušno je podržavao kupovinu izraelskih aviona.

Tako dolazimo do pitanja: kako su KGK i slijedom navedene osobe kompetentne za vojnu i diplomatsku problematiku mogle svojim pasivnim gledanjima potpuno zanemariti bitne elemente, već spomenute u uvodnom dijelu, a koji su doveli do kraha ‘’operacije F-16 Barak’’.

Spomenuo bih još jednu osobu, koja je bila involvirana u slučaj ‘’avioni’’, a meni se čini možda najodgovornijom u operativnom smislu. Radi se o Petru Mihatovu, pomoćniku ministra obrane zaduženom za obrambenu politiku i planiranje, koji je prije toga bio i načelnik Sektora za međunarodnu sigurnost i suradnju. On je početkom 2018. godine bio u službenoj posjeti SAD-u, gdje je na odgovarajučoj razini razgovarao o bilateralnoj obrambenoj suradnji dviju država. Na njegovo ime stizali su kasnije e-mailovi upozorenja američkog vojnog atašea u RH, da proces kupovine aviona ima ‘’šupljina’’. Meni se čini prevelikom ‘’intimizacijom’’ stil i način pisanja američkog vojnog atašea, koji se Mihatovu obraća uvodnim riječima: ’’Dobro jutro Petre…’’. Smatram to nedopustivim. Ozbiljno se narušava potrebna službena distanca.

Ako pak gledam u kadrovskom smislu, onda je i sam izbor P. Mihatova na spomenutu dužnost (01. 02. 2017.) bio apsolutni promašaj. On ‘’debelo’’ pripada civilnom sektoru. Po obrazovanju je profesor filozofije i informatologije.

Iako nije direktno vezano za odnose RH – Izrael, odnosno za slučaj, koji je na dnevnom redu, citirat ću jednu svježu izjavu, izrečenu od strane izraelskog obavještajca Rafi Eitana (92), poznatog kao učesnika hvatanja ratnog zločinca Eichmana. On kaže: ‘’Tajna služba temelj je sigurnosti bilo koje zemlje jer je ključno znati što se događa kod tvojih neprijatelja, ali i prijatelja’’. (‘’Globus’’,09. 11. 2018.),

A Hrvatska upravo nema tog temelja. U slučaju ‘’avioni’’ potpuno je zakazala hrvatska vojno-sigurnosna obavještajna služba (VSOA), koja posebnim oblicima prikupljanja tajnih i javnih podataka od značaja za nacionalnu sigurnost u vojnoj sferi, obradi i analizi tih podataka treba pružati informacijsku potporu donositeljima političkih odluka (PR i premijer) i državnim tijelima, u našem slučaju Ministarstvu obrane.

U tom smislu važnu ulogu imaju vojni izaslanici, koji imaju zadaću pratiti i izvještavati o vojnoj, vojno-političkoj i gospodarskoj situaciji u zemlji primateljici. U našem slučaju u Izraelu i SAD. Obično obavljaju  preliminarne pregovore o svim oblicima vojne suradnje među državama. Da li su i kako hrvatski vojni izaslanici odradili taj posao. Nikako ili potpuno traljavo.

Premijer A. Plenković je najavio iscrpnu analizu propalog slučaja. Već sada izjavljuje, kako misli da zna gdje su izvori promašaja. Ako u toj analizi, kao i u saborskoj interpelaciji koju nudi oporba ne bude akcenat na nesposobnosti vojno-obavještajnog sustava da odradi opis i popis svojih zakonski utvrđenih poslova, onda će to biti novi promašaj.

1.dio

Autor: Denis Dorić – Den, nezavisni istraživač

Napišite komentar

avatar
2500

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

  Pretplata  
Obavijesti me o:

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Prihvati Pročitaj više