Think Different
Glas slobodne Posavine!

Koji je OSNOVNI razlog zbog kojeg Čović nije trebao (smio) biti 9. siječnja u Banjaluci

Sramota, poniženje, licemjerje, izdaja…

0 516

Posljednjih dana čuli smo i čitali brojne, skoro pa odreda negativne, reakcije na Čovićev posjet Banjaluci i nazočnost na obilježavanju (neustavnog) Dana RS-a. Međutim, nakon par dana šutnje (valjda pod šokom od tako negativnih reakcija, prije svega iz RH) pojavljuju se priopćenja i komentari koji opravdavaju taj potez predsjednika HDZ-a BiH.

Prije svega, odgovor da se radi o „spin propagandi bošnjačkih medija“ je u najmanju ruku smiješan jer „bošnjački mediji“ i „političko Sarajevo“ ma koliko „spinovali“ nemaju utjecaja na ministre u Vladi RH, na uredništva svih nacionalnih TV kuća u RH kao i sve ostale medije i političare (od krajnje lijevih do krajnje desnih) koji su svi odreda osudili ovaj čin gospodina Čovića (i veleposlanika Del Vechia). Uostalom, „bošnjačkim medijima“ nije ni trebalo ništa više od prenošenja reakcija i komentara koji su stizali iz Hrvatske ili od (nekolicine) hrvatskih stranaka, udruga i pojedinaca iz BiH. A frazu da je svako prozivanje konkretnih pojedinaca za konkretna djela „pokušaj podvale i obračuna s hrvatskim narodom na ovim prostorima“ je suvišno i komentirati…

Razloge za osudu ovoga čina smo čuli i svakome razumnom i moralnom su posve jasni, ali razmotrimo argumente kojima se opravdava isti.

Izjava Dragana Čovića da je to „bila samo svečana akademija“ apsolutno ne stoji jer je to bila jednonacionala (velikosrpska) parada na koju predstavnici drugih naroda nisu imali nikakav razlog doći (osim Čovića, Krišto, Čordaša, Del Vechia…) niti bilo šta obilježiti ili proslaviti.

Također, gospodin Čović Kaže: „Želimo do kraja zaštititi hrvatski narod“(!?) A kako to izgleda kad te štiti HDZ (i njegovi strateški partneri) najbolje govori broj hrvatskih povratnika u RS i problemi s kojima se i dalje susreće i ono malo što ih tamo ima.

Isto tako dodaje: „Otišao sam podržati naše ljude.“ Koje? Osim njegove delegacije tamo nije bilo drugih Hrvata. Ili „naši ljudi“ i ne moraju biti obavezno Hrvati!?

No, ne budimo sitničavi i podsjetimo se i na neke vrlo razumne argumente za tu posjetu (ne ulazeći u iskrenost onih koji ih iznose):

U objavi Dragana Čovića na Twitteru, između ostalog, stoji: Samo bezuvjetnim uzajamnim priznanjem, uvažavanjem i poštovanjem možemo unaprijediti odnose u našoj domovini BiH, a u interesu zajedničke EU budućnosti i prosperiteta svih konstitutivnih naroda. Okrenimo se jedni drugima i gradimo odnose povjerenja na temelju ustavnih načela konstitutivnosti i legitimnog demokratskog predstavljanja. Stop mržnji! U priopćenju HDZ-a BiH se navodi i: Umjesto da svakim danom idemo naprijed, osiguravajući objektivno izvještavanje te brinući se o stvarno životno bitnim temama, ekonomskom i gospodarskom razvoju, popravljanju odnosa konstitutivnih naroda u BiH, da se suradnja među narodima predstavi kao korak naprijed, da se suživot u državi tri konstitutivna naroda mora graditi, neki to uporno pokušavaju iskriviti. Pokušaje izgradnje europske Bosne i Hercegovine jedino je moguć na principima jednakopravnosti i uzajamne tolerancije, na čemu se izgleda jedino istinski zalažu dužnosnici HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora. Također, gospodin Čović na press konferenciji, između ostalog kaže: Hrvatska demokratska zajednica i Hrvatski narodni sabor će se nastaviti boriti za legitimno predstavljanje u suradnji s bošnjačkim i srpskim narodom.

I zaista, da li itko razuman i dobronamjeran može imati nešto protiv uzajamnog priznanja, uvažavanja i poštovanja, unapređenja odnosa, zajedničke EU budućnosti i prosperiteta svih konstitutivnih naroda protiv odnosa povjerenja, legitimnog predstavljanja, ravnopravnosti, tolerancije… …? Međutim…

Alija Izetbegović je svojevremeno govorio da neće biti rata jer je za rat potrebno dvoje, ali ta konstatacija uopće ne stoji jer dovoljno je da jedan napadne drugoga – i eto rata! Međutim, za mir (suradnju, toleranciju, uvažavanje…) je potrebno (barem) dvoje.

S obzirom da je već duži niz godina Milorad Dodik neprikosnoveni (totalitarni) vladar i predstavnik Republike Srpske (bez obzira na kojoj se funkciji nalazio) onda moramo pitati: S kim to gospodine Čoviću planirate dogovoriti i realizirati sve te lijepe fraze?

Bezuvjetnim uzajamnim priznanjem, uvažavanjem i poštovanjem unaprijediti odnose u našoj domovini BiH u interesu zajedničke EU budućnosti…  Otići odati priznanje entitetu čiji lider ne priznaje, ne uvažava i ne poštuje državu u čijem je sastavu taj entitet, a kojoj je, da apsurd bude totalni, trenutno na čelu? Unaprijediti odnose s onim kome je na prvom mjestu unapređenje odnosa s Republikom Srbijom? Graditi zajedničku EU budućnost s čovjekom koji se izruguje svemu što je „zajedničko“ i zagovara cijepanje Bosne i Hercegovine i zajedničku budućnost, kako sam kaže, državne zajednice koju bi činile Srbija, Republika Srpska i četiri općine s Kosova? EU budućnost s čovjekom koji se izruguje s međunarodnim institucijama i stranim ambasadorima? Graditi odnose povjerenja s čovjekom koji svakodnevno širi mržnju, stvara animozitete među ljudima i u svakom razumnom i dobronamjernom stanovniku ove zemlje budi najdublje frustracije i bijes?

Gdje je ustavno načelo konstitutivnost i legitimnog demokratskog predstavljanja Hrvata u RS-u? U Čordašu, Jerkoviću i SNSD-ovim Hrvatima? I da li borbu za legitimno predstavljanje u suradnji s bošnjačkim i srpskim narodom prezentira i prošlogodišnje glasanje HDZ-ovih i SNSD-ovih zastupnika protiv konstitutivnosti Srba u Federaciji BiH (sutra protiv konstitutivnosti Hrvata i Bošnjaka u RS-u)? Da li se briga o stvarno životno bitnim temama, ekonomskom i gospodarskom razvoju i popravljanju odnosa konstitutivnih naroda ostvaruje raspravama o zastavama, nazivanjem Sarajeva Teheranom, ismijavanjem svega i svih koji iole drugačije misle…? Da li se suživot, jednakopravnost i uzajamna tolerancija grade negiranjem genocida i odlikovanjem ratnih zločinaca (od Karadžića i Krajišnika do Lisice)?

Dakle, Republika Srpska, ma kako nastala i ma šta tko mislio o njoj, je politička činjenica i dok je tako u cilju svih prije navedenih pozitivnih ciljeva kojima treba težiti ne treba protiv nje „ratovati“. Međutim, da bi ju se „priznalo, uvažavalo, poštivalo…“ i oni koji predstavljaju RS moraju druge „priznavati, uvažavati, poštivati…“.

Kada na čelu Republike Srpske bude (mogao bih sada navesti i neka konkretna imena ali su ona nebitna) netko tko će priznavati Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu, a Sarajevo kao glavni grad, netko tko molitvu s minara neće nazivati arlaukanjem i neće prijetiti biskupu koji javno govori o problemima svoga naroda, netko tko neće licitirati sa žrtvama Jasenovca ili Srebrenice, netko tko neće ignorirati interese i potrebe drugih naroda, a na vlastiti slati specijalnu policiju s pendrecima, netko tko proslavu Dana Republike Srpske neće režirati kao velikosrpsku paradu… e tada će trebati otići i pokazati uvažavanje i poštovanje.

Dok do te promjene ne dođe svaki odlazak na proslavu 9. siječnja je sve ono što smo ovih dana mogli čuti od svih političkih stranaka (pa i HDZ-ovih ministara u Vladi RH), od običnih građana do akademika, od HRT-a do RTL-a, od Markovine do Bujanca… i još puno više! Sramota, poniženje, licemjerje, izdaja…

Ninoslav Sušilović

Napišite komentar

avatar
2500

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

  Pretplata  
Obavijesti me o:

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Prihvati Pročitaj više