Think Different
Glas slobodne Posavine!

Izbor Miroslava Škore za predsjednika Hrvatske bi bio veliki dobitak za hrvatski narod

Dr. fra Luka Marković: Potpora Škori

1 304

Zato se može reći da je glas za Miroslava Škoru glas za istinsko izmirenje Hrvata, za humanu, socijalno osjetljivu i prosperitetnu državu. Iz takve države ljudi neće odlaziti nego će se u nju vraćati, jer će biti stvoreni uvjeti za ulaganja.

U medijima se može pročitati kako bi Miroslav Škoro bio dobar predsjednik Hrvatske zato što je obrazovan i popularan. Istina, radi se o jednom školovanom i cijenjenom čovjeku, ali i puno više od toga. Miroslav Škoro ima puno drugih kvaliteta zbog kojih bi ga trebalo birati za predsjednika Hrvatske. Radi se doista o ekonomski obrazovanom čovjeku, što je Hrvatskoj danas potrebno, ali i vrlo poštenom domoljubu, jednom od onih koji to nisu samo na riječima.

Onaj tko se prisjeća njegovoga razmišljanja iz intervjua koji je 2018., nakon što je napustio Sabor, dao Večernjem listu, uočit će između Škore i mnogih drugih hrvatskih političara veliku razliku. Većina hrvatskih političara se služi silnim obećanjima koja nikada ne ispuni. Miroslav Škoro je škrt u obećanjima. I to je dobro. Pa ipak ukazuje na to da ima jasnu viziju o budućoj Hrvatskoj.

Ono što je u ovom političkom trenutku vrlo važno, ograđuje se jasno od ekstremnih političkih opcija iz prošlosti, kao što su fašizam i komunizam. On ne želi privući birače opredjeljujući se za opasne ideologije kako bi privukao emotivce, kako to čine neki od hrvatskih političara.

Škoro je vrlo obrazovan čovjek, ali i puno više od toga. On je pošteni domoljub za razliku od mnogih koji su domoljublje dobro unovčili, ili koji su postali „domoljubi“, jer im nije preostalo ništa drugo u trenutku propasti komunizma i Jugoslavije.

Danas vidimo u kom pravcu je to lažno domoljublje odvelo Hrvatsku; u bijedu i ignoriranje vlastitoga naroda. Zar nam to ne pokazuje najbolje odnos prema referendumima.

Takav odnos prema vlastitim građanima možete susresti samo u nekim azijskim i afričkim zemljama.

Ali vratimo se obrazovanosti. I Ivo Sanader spada u red obrazovanih političara, ali i onih koji su svojim prljavim političkim potezima bacili hrvatsku demokršćansku političku ideju nekoliko desetljeća unazad. Nitko nije toliko koristio otrcanoj komunističkoj ideologiji, upakiranoj u antifašizam, kao Ivo Sanader. Istina, ostat će velikom zagonetkom činjenica da je on jedini od značajnijih hrvatskih političara koji je za svoja nedjela osuđen, dok se većina još uvijek razmeće okolo poštenjem, i to bez imalo straha da bi netko mogao povikati, „pa car je gol“.

Očito da su političari svih stranaka u nedjelima dobro umreženi i da se osjećaju sigurnim. Čovjek dobije ponekad dojam da su stari Titovi drugovi, koji su još uvijek preko mnogih institucija vrlo utjecajni, prepoznali u Sanaderu svoju priliku kako bi hrvatskome čovjeku ogadili demokršćanstvo.

Tko bi mogao naškoditi više ugledu Crkve i vjernika od onoga na kojega su se mnogi u svom neznanju pozivali, od kojega su počeli praviti viteza hrvatskoga demokršćanstva?

Duboko sam uvjeren da se tako nešto s Miroslavom Škorom neće dogoditi. Kao prvo on se zasigurno neće opredijeliti niti za jednu ekstremnu ideologiju, niti za fašizam niti za komunizam, nego za one demokršćanske ideale koji bi i samoj Crkvi trebali biti važniji od političkoga dodvoravanja pojedinim političarima. Upravo o tome govori izričito u intervjuu iz 2008., upozoravajući da je krajnje vrijeme da se okrenemo budućnosti, ostavljajući po strani komunizam i fašizam, kako dok mi raspravljamo o prošlosti ne bi morao i zadnji Hrvat iseliti iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Izborom Miroslava Škore za predsjednika Hrvatske situacija bi se promijenila. Vjerojatno bi došlo do češćih povika ohrabrenih građana „kako su carevi političari razgolićeni“.

Sa Škorom bi bilo stvoreno raspoloženje za konačni obračun s mafijaškim ponašanjem pojedinih političara.

Istina je da je Tuđmanova priča o izmirenju bila važna. Ali je isto tako istina da je lažno izmirenje u politici, u kojem komunisti štite leđa desničarima, i obratno desničari komunistima, kad treba razotkriti lopovluk, naškodilo hrvatskome narodu više od mnogih nemilih događanja iz prošlosti.

Škorino dokazano poštenje i patriotizam upućuju na to, ukoliko dobije uvjereno izbore i proširi predsjedniče ovlasti, da bi doista moglo doći  do istinskoga izmirenja nedužnih, ali i procesuiranja odgovornih. Vjerojatno bi se otvorio medijski prostor i za pitanja starim „antifašističkim borcima“ zašto su šutjeli u vrijeme dok je njihov veliki vođa gazio sve ono što pripada antifašizmu; zašto nisu digli glas protiv gušenja ljudskih sloboda, uništavanja demokracije, neviđene pljačke od strane komunista (samo su Titove vile i bunkeri progutali gotovo više milijardi Eura nego što danas iznosi dug Hrvatske) i terora nad hrvatskim narodom sedamdesetih godina.

Zašto je Škoro bolji od Kolinde? Kolinda je vrlo obrazovana i simpatična žena. Ali to je sve što ima. Njezina politika se može svesti na pridobivanje hrvatskih birača preko vrlo jeftinoga patriotizma, kao što je navijanje za hrvatsku nogometnu reprezentaciju i fotografiranje s igračima. U svom mandatu nije uspjela pokrenuti ništa. Nije se uspjela svojim autoritetom suprotstaviti dvjema velikim podvalama kao što su Istanbulska konvencija ili Marakeška deklaracija. Mnoge zemlje su ih odbile ratificirati, pružajući snažan otpor zagovornicima toga projekta.

O Istanbulskoj konvenciji je već dosta toga rečeno. Nije u pitanju samo borba protiv nasilja nad ženama nego utiranje puta za ukidanjem svih europskih vrijednosti na kojima je počivala zapadna civilizacija.

U Glasu Koncila sam u jednom eseju već naširoko pisao o tome što se krije iza dekonstruktivizma i pokušaja obezvrjeđenja svih starih vrijednosti. Želi se utrti put za neke vrlo upitne nove ideje. Opasnost od te nove ideologije pokazuje se već danas u susretu europske obezglavljene civilizacije i islamske koja sve više nadire u Europu. Dok pridošlice ne žele niti pedlja odstupiti od onoga što su sa sobom ideološki donijeli, ne znaju mnogi mladi Europljani više kojoj civilizaciji pripadaju. Iz toga razloga niču širom europskih gradova geta i jača revanšistička desnica. Zar nije opasno u takvom političkom trenutku izglasati i Marakešku deklaraciju? Istina, tamo stoji da ona nikoga ne obavezuje primati izbjeglice. Ali jako nam je dobro jasno kako bi prošla Hrvatska da nije prihvatila svoju kvotu izbjeglica, da nije prihvatila ideju Angele Merkel o preraspodjeli kako bi se Njemačka rasteretila.

Tko može garantirati da se tako nešto neće ponovno dogoditi? Zar je budućnost Hrvatske da joj odlaze liječnici i kvalificirani radnici koje će zamijeniti onima iz Bangladeša, o čemu se u zadnje vrijeme priča. Kolinda se nije pokazala sposobnom suprotstaviti Plenkoviću i HDZ-u. Previše je hodala, a malo razmišljala o interesima države i naroda. Nažalost, ostat će u sjećanju njezina izjava kako su Hrvati dobili mogućnost ići raditi u još jednu zemlju u Europi. Grozno.

U trenutku kad hrvatskom narodu prijeti nestanak zbog iseljavanja predsjednica daje takvu naivnu izjavu. Uvjeren sam da se s Miroslavom Škorom, pogotovo ako pobijedi uvjerljivo na predsjedničkim izborima, neće tako nešto ponoviti.

Naprotiv, uvjeren sam da će doći do ozbiljnih pomaka. Jer predsjednik koji iza sebe nema repova, koji nema europskih snova, bez obzira što nema velike ovlasti, može učiniti puno. Može biti korektor nepotističke, korumpirane i birokratske politike, ali i one koja prema europskim birokratima pokazuje slijepu poslušnost. Škoro vjerojatno ne sanja o Briselskoj karijeri kao neki koji se zbog toga boje zamjeriti čak i jednome pijanom Junckeru.

Da bi Škoro za Hrvatsku bio bolji predsjednik od Milanovića nije potrebno iznosite neke posebne razloge. Treba se prisjetiti samo njegovoga odnosa prema dvojici hrvatskih udbaša koje je pokušavao čak i po cijenu sankcija za Hrvatsku zaštititi od njemačkoga pravosuđa. Čovjek koji udbaške zapovjednike pokušava zaštititi, govori jako puno o sebi i svojoj ideologiji. Za njega su komunisti i udbaši očito uvijek nevini, i imaju se pravo pozivati na antifašizam i kad naređuju likvidiranje nedužnih. Tu se vidi kako je on osobno shvatio Tuđmanovu ideju o pomirenju. Ako je doista Tuđman pod izmirenjem smatrao brisanje sjećanja na zločine, onda je bio krivo usmjeren. Ja to drugačije vidim. U ideji izmirenja vidim poziv Hrvatima da se slože oko stvaranja države. A kad bude stvorena, na pravosuđu je da odredi svoj posao, da rastavi kukolj od žita, prave antifašiste od lažnih. A lažni su svi oni koji su do zadnjega dana klicali Josipu Brozu, bez obzira što su se kasnije našli iznenada u HDZ-u.

Škoro nije opterećen prošlošću kao Milanović i vjerojatno bi uspio kod mladih Hrvata stvoriti odgovoran i ozbiljan odnos prema hrvatskoj prošlosti koja nije bila ružičasta, bilo da se radi o ustašama ili komunistima. Ideju izmirenja bi vjerojatno uspio dići iznad stranačkih i ideoloških utvrda, ukazujući mladim ljudima, bez obzira da li dolaze iz partizanskih ili ustaških obitelji, da je budućnost Hrvatske, a time i njihova, u humanom i socijalno osjetljivom  odnosu jednih prema drugima, u izgradnji demokratske i prosperitetne države iz koje ljudi neće morati odlaziti.

Zato se može reći da je glas za Miroslava Škoru glas za istinsko izmirenje Hrvata, za humanu, socijalno osjetljivu i prosperitetnu državu. Iz takve države ljudi neće odlaziti nego će se u nju vraćati, jer će biti stvoreni uvjeti za ulaganja.

Budući sam gotovo čitav svoj život proveo u dijaspori, znam koliko ekonomski i ljudski potencijal ima iseljena Hrvatska. Treba je znati samo motivirati. Škoro je to na području glazbe silno uspio. Poželjeti se može samo još to da kao predsjednik uspije na području ekonomije i zdravoga patriotizma povezati iseljene Hrvate s onima u domovini.

Budući da je i sam proveo dosta vremena u dijaspori, znat će pronaći put i mehanizme za to. Ponekada za takav uspjeh ne treba puno. Dovoljan je samo pamet, poštenje i dobra namjera. Ako to ljudi prepoznaju, bit će uspjeha.

Autor: Dr. fra Luka Marković

1
Napišite komentar

avatar
2500
1 Komentara
0 Odgovora na komentare
0 Sljedbenika
 
Komentar s najviše ocjena
Najviše odgovora na komentar
1 Autori komentara
smiljan šokić Autor zadnjeg komentara

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

  Pretplata  
noviji stariji najviše ocjenjeni
Obavijesti me o:
smiljan šokić
Gost
smiljan šokić

Mogao je biti član visoke vladajuće garniture i utopiti se u rijeku gazda koji vladaju običnim ljudima.
Nije ostao. Izašao je iz tog kruga, svojom voljom, rekavši i “velikom” HDZ-u : “NE”.
Tu je njegova veličina ipoštenje.
Ako Škoro okupi oko sebe jaku iskrenu domoljubnu ekipu,napraviti će mnogo.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Prihvati Pročitaj više