Ivan Krmpotić – Otkrit ću vam kako je UDBA stvorila Hrvatsku!

Objavljeno u rubrici Vremeplov Autor:  e-Posavina 22. Ožujak, 2018. Veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma 0
Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

Sve su nas iskoristili i odbacili UDBAŠI, stvorili su si zemlju za sebe, a mi smo sjeli u osedlana konja! Nismo imali nikakve šanse jer je cijeli sustav i danas u njihovim rukama - pravosuđe, Sabor, gospodarstvo, policija i obrazovanje. Zapovjednik sam prvih redarstvenih snaga i dokazat ću da imamo desetak tisuća lažnih branitelja od 5. kolovoza 1990.! 

Ivan Krmpotić u žižu javnosti dospio je prije dvije godine kada ga je njemačka policija smjestila u sigurnu kuću zbog prijetnji koje je primao u Hrvatskoj. Kao ključni svjedok na suđenju u Minehnu dugi niz godina surađivao je s bavarskom policijom i otkrivao tko stoji iza ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. U svom svjedočenju koje je trajalo dva tjedna, točno je opisao na koji način su se obavljale likvidacije, tko ih je naređivao, tko odobravao i zašto je Đureković ubijen. Iako čekamo pravomoćnu presudu iz Minhena, i Mustač i Đureković su u prvostupanjim presudama osuđeni na 40 godina zatvora, što je donekle satisfakcija za njega i njegovu obitelji, koju su UDBA-ške strukture progonile posljednjih godina.

Kako ekskluzivno doznajemo, Ivan Krmpotić dovršava knjigu pod nazivom “Kako je UDBA stvorila Hrvatsku”. U njoj otkriva što se događalo u samim počecima stvaranja hrvatske države, još od 1989. godine, te kako ga je pokojni predsjednik Tuđman postavio za šefa Službe državne sigurnosti. Kao dugogodišnji policijski službenik i inspektor u Jugoslaviji, istraživao je brojne velike slučajeve kriminala u zemlji, poput Ante Todorića te pljačke INE. Upravo je zato, pokazalo se, bio ključan svjedok sucu Dausteru, jer je dobro znao kakva je situacija u INI i tko sve tamo upravlja ogromnim količinama novca s računa iz Londona i Švicarske, poput Miše Broza, Vanje Špiljka i brojne druge djece jugoslavenskih moćnika.

Iako se na mjestu šefa SDS-a zadržao vrlo kratko, uspio je dobiti sve relevantne informacije o radu nekadašnje službe. Smijenio ga je osobno Manolić i Boljkovac jer je zabranio da se kadrovi iz bivše UDBE prebace u hrvatske obavještajne službe. Nije uspio u svom naumu pa je više od 90 posto djelatnika zloglasne UDBE nastavilo raditi u novoosnovanim hrvatskim tajnim službama, a Ivan Krmpotić tvrdi da i danas čine glavninu rukovodnog kadra.

Istina nikoga ne zanima!

Iako je pokušao, nije uspio prikupiti financijska sredstva niti od jedne institucije kojoj se obraćao. Kao utemeljitelj Ministarstva unutarnjih poslova smatrao je kako bi mogli pomoći u štampanju knjige, ali nisu mu ni odgovorili na zamolbu. Čak ni predsjednica nije bila zainteresirana uključiti se u ovaj projekt, tvrdi Krmpotić, iako je svoju političku kampanju započela upravo na grobu njegovog redarstvenika Damira Tomljanovića Gavrana u Krivom Putu.

– Svi se oni busaju u prsa s braniteljima i dragovoljcima Domovinskoga rata kada im trebaju. A sada kada su na vlasti – zaborave da postoje. Ne čudi me to, jer vođe braniteljskih udruga su sateliti vlasti i rade ono što im se kaže. Isto su i meni napravili kada su mi oduzeli Udrugu prvi hrvatski redarstvenik, na prevaru, tako da je tadašnji pomoćnik ministra unutarnjih poslova Vladimir Faber, iako nije redarstvenik i vojnu akademiju je završio u Beogradu, sazvao lažnu skupštinu da me se smjeni. A zašto su me smijenili? Pa zato da bi mogli dodati još 20 tisuća ljudi na popis redarstvenih snaga, na što nisam pristao kada su mi došli doma i tražili da potpišem te spiskove.

Ono što Ivan Krmpotić smatra ključnim je činjenica kako jedini, koliko mu je poznato, imao popis orginalnih prvih hrvatskih redarstvenika koji su pristupili tečaju u Svetošimunsku 5. kolovoza 1990. godine. Upravo će se taj popis naći u njegovoj knjizi, a biti će zanimljivo otkriti tko se sve na njemu ne nalazi i hoće li to izazvati kakvu lančanu reakciju u zemlji ili pokretanje kaznenih prijava i istražnih radnji, kako bi se otkrilo tko se sve okoristio lažnim statusom branitelja i danas uživa sve povlastice u Hrvatskoj.

– Pokušali su na sve načine da me ušutkaju, još u Jugoslaviji kada sam se borio protiv tih istih kriminalaca i lopova koji i danas vode ovu zemlju, ali knjigu ću objaviti, kako god.

Manolić i Mesić bili ključni zaštitnici udbaša!

Kada smo krenuli u stvaranje hrvatske države, upravo su Manolić i Mesić inzistirali na pomirdbi djece ustaša i partizana. Slagao sam se s tom idejom ali ne da ljudi koji su klali, ubijali i raseljavali Hrvate i dalje nastave raditi u službi, posebice policiji i Službi državne sigurnosti, objašnjava Krmpotić. Kako je vrijeme odmicalo tako je Manolić dobivao aposlutnu vlast u zemlji a Tuđman se bavio s međunarodnim priznanjem Hrvatske. A Manolić je postavljao svoje ljude, odane njemu a ne hrvatskim interesima. Tako je smijenio sve one koje sam doveo u tadašnji RSuP i postavio svoje ljude da vode redarstvene snage, poput Perice Jurića i Marka Lukića, koji je promijenio prezime i zapravo se zove Križić. Zašto imamo ovakvu situaciju danas? Pa upravo zbog toga tko su ljudi koji su odlučivali tko će što raditi i tko će biti imenovan na neka od ključnih mjesta u zemlji.

Kako je vrijeme odmicalo, jer su se svi oni, ljudi iz bivšeg sustava, itekako bojali Hrvata i nove političke ideje, tako su nas koji smo bili u prvim redovima polako micali na nebitne pozicije. Kasnije je bilo nemoguće doći do Tuđmana, sve je Manolić kontrolirao. Predsjednik je bio u potpunosti odsječen i nije imao pojma što mu se događa u zemlji i tko vuče sve konce. O tome ću detaljno u knjizi, jer ljudi jako malo toga znaju. Danas nam ti isti koji su drmali u Jugoslaviji pišu hrvatsku povijest i to onako kako su je oni vidjeli. Sve to nema veze sa stvarnošću, nije imalo ni onda nema ni danas. Oni su uvijek bili elita iz svojih velebnih vila po Zagrebu ili tik do mora, uživali sva prava i povlastice u zemlji, zapošljavali i školovali djecu na naš račun. I danas ih nitko ne dira i nitko im ništa ne može.

Redarstvene postrojbe su lažirane!

Nakon što sam osigurao svehrvatskih dan 30. svibnja 1990 godine, predsjednik Tuđman me zamolio da krenem u osnivanje hrvatskih policijskih snaga. Kako smo još uvijek bili u Jugoslaviji, morao sam krenuti u prikupljanje ljudstva po tadašnjim zakonima, jer su otpori bili veliki. Sjećam se da je prva grupa redarstvenika došla iz Vinkovaca i da im je Strmotić naredio da skinu hrvatsku zastavu koju su imali u autobusu jer uznemiravaju djelatnike Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove. Danas se taj isti Strmotić ponovno potpisuje kao djelatnih prvog redarstvenog centra a bio je gori od četnika jer Hrvatsku ni hrvatsku policiju nije ni želio. Imate i Hinića koji je isto radio tamo, koji je za redarstvenike govorio da su ustaše, a potom primao saborsku plaću i danas saborsku mirovinu. Očito su mu kune mile, bez obzira koliko je mrzio moje redarstvenike.

Kada sam krenuo u prikupljanje ljudstva – zvao sam ljude iz HDZ-ovih podružnica, ali uključili su se i HNS-ovci gospođe Dabčević Kučar, koja nam je poslala Josipa Jovića, prvog poginulog hrvatskog redarstvenika. Sve to sam radio bez plaće i tek sam nakon godinu dana doznao da je netko uzimao moje osobne dohotke i potpisivao se umjesto mene. Iako sam tužio MUP i dobio spor, nikada nisam dobio ni kune za svoj rad, a da tragedija bude veća, nakon lažnih optužbi da sam ukrao novac namijenjen za prikupljanje ljudstva, smjenjuju me Manolićevi ljudi. Kako sam sačuvao sve uplatnice i račune i to ću objaviti u knjizi pa ćete vidjeti kako Smiljan Reljić i ekipa “uglednih” branitelja gleda samo kako spremiti sebi u džep, a ne kako pomoći da se utemelji hrvatska policija. Kada sam pokušao preko Udruge koju sam osnovao pomoći tim ljudima vrlo brzo su mi je oteli, jer nisam htio potpisivati status branitelja ljudima koji nisu moji redarstvenici. Takvih ima tisuće i tisuće, stvaran broj se zapravo ni ne zna jer MUP skriva podatke o braniteljima od 5. kolovoza.

Pokušali su me ubiti da ne idem svjedočiti, a kćeri mi završile na cesti!

Iako u poznim godinama, Krmpotić je odlučio surađivati s njemačkim istražiteljima na rasvjetljavanju ubojstva Stjepana Đurekovića u Minhenu 1983. godine. Kao tajni svjedok optužbe nekoliko godina potiho, bez prevelike pompe, razgovara s policijom u Bavarskoj i daje im brojne dokumente koji će im pomoći na suđenju protiv UDBA-ških egzekutora Zdravka Mustača i Josipa Perkovića. Vijest da ga njemačka policija odvodi u sigurnu kuću zbog prijetnji koje je primio – odjeknula je poput bombe u većini europskog tiska, a o cijelom slučaju upoznat je i Europski parlament. U hrvatskim medijima previše informacija oko cijele priče nije ni bilo, kao niti oko činjenice da su mu obje kćeri odmah nakon njegova svjedočenja dobile otkaz.

– Napravio sam to zbog Štefa jer smo bili prijatelji, iako sam znao da će biti teško i brinuo sam se za djecu jer znam da cijeli sustav i dalje vode UDBA-ši. Ali smatrao sam da se istina, barem zbog njegove supruge, mora doznati i da krivci moraju biti izvedeni na sud. Nažalost, sin Damir nije doživio da se osude krivci za ubojstvo njegovog tate jer je i sam ubijen pod čudnim okolnostima u Kanadi, objašnjava Krmpotić.

A na pitanje da li je vrijedilo sve ove godine boriti se protiv tih ljudi, odgovara – to su nepovratno izgubljeni životi i tragične ljudske sudbine. Ništa im ne može vratiti činjenica da su tek dvojica od tisuće UDBINIH killera završila iza rešetaka. Da isti ljudi koji su progoni Hrvate rade na našim sveučilištima ili da sinovi jugoslavenskih moćnika vode najmoćnije sudove u zemlji. Šta znači meni ili mojoj obitelji činjenica da sam se borio protiv tih istih koji vode ovu zemlju? Pa oni su pobijedili. Zato ljudi i bježe iz ove zemlje jer tu nema nikakve budućnosti. Pitajte se koliko je djece UDBAŠA i komunističkih vođa danas blokirano ili na burzi bez posla? Mislite da će sin Josipa Perkovića prat guzice starim babama po Italiji? Nemojte biti smješni. Pa ovo je njihova država, skrojena upravo po njihovoj mjeri. I njihovim pravilima

Ostojić i Miljenić štite udbaše

Iako se godinama bezuspješno obraćao institucijama u namjeri da ga se zaštiti od prijetnji, ucjena i zastrašivanja, Krmpotić nam objašnjava kako nikada nije dobio pomoć od hrvatskih ministarstava. Kada mu je provaljeno u zgradu u kojoj živi i ostavljena prijeteća poruka, zvao je i Ostojića i tražio šefa SOE da mu se pruži zaštita jer je opravdano smatrao kako je ugrožena nacionalna sigurnost. Nakon što su ga “vozali” dva dana nazvao je njemačku policiju i ona mu je u roku od 20 minuta odobrila zaštitu, ne samo za sebe nego i za sve članove svoje obitelji. U sigurnoj kući u Njemačkoj proveo je nekoliko mjeseci, a policajci su posebno bili na oprezu jer je aktivno Balkansko podzemlje u Njemačkoj tražilo Ivana Krmpotića putem fotografije osobne iskaznice. Kako je moguće da su mafijaši s ovih prostora imali njegovu fotografiju i tko im ju je dao – Krmpotić nikada nije doznao.

Zbog svega je tužio i Ostojića i policiju, a DORH je prihvatio tužbu i ustvrdio kako je Krmpotića trebalo zaštiti zbog prijetnji koje je primao. Međutim, obojica i dalje hodaju kao slobodno ljudi usprkos prekoračenjima ovlasti ministara unutarnjih poslova i pravosuđa, dapače, danas su ugledni saborski zastupnici i sjede na 20 tisuća kuna plaće.

Tko će odgovarati za udbaška ubojstva?

Krmpotić ističe kako nije jedini kome se prijetilo da ne ide u Minhen svjedočiti. Objašnjava to činjenicom kako su samo tri svjedoka pristala doći u Bavarsku, a većina ih se ništa nije sjećala. Ostali svjedoci su prijavili da im se prijetilo i država ponovno ništa nije učinila da ih zaštiti. Ostaje i dalje nepoznato tko je naredio ubojstvo Stjepana Đurekovića budući da su Mustač i Perković bili samo organizatori likvidacije, i nisu imali ni zakonske ovlasti da takvo nešto učine. Iako je pokušao, Krmpotić nije uspio pokrenuti postupak protiv Komunističke partije i jugoslavenskih vlasti, koja je odobravala sva ubojstva hrvatskih emigranata. Tako ni danas ne znamo tko je ubio više od 100 Hrvata diljem svijeta, od Amerike, Kanade, Australije, Njemačke i Švicarske.

Neki od aktera tih ubojstava još uvijek su živi, ako imamo na umu da je zadnji hrvatskih emigrant ubijen 1988 godine u Njemačkoj. Štoviše, postoji i evidencija UDBINIH naloga za ubojstvo, koju je, tvrdi Krmpotić, Vugrenec imao na mikrofilmovima. Zato je i nenadano umro samo nekoliko dana prije početka suđenja u Minhenu.

Prekasno je za lustraciju

Krmpotić tvrdi kako je danas prekasno za lustraciju bilo koje vrste jer su UDBA-ši, njihova djeca i obitelji infiltrirani u sve pore društva i rukovode cijelim sustavom zemlje. Danas ne možete niti doći na neko od ključnih mjesta u policiji, sudu, tajnoj službi – ako nemate preporuku nekoga iz bivše Jugoslavije. Tu mrežu možemo razbijati jedino da na ta mjesta postavljamo branitelje s prve crte bojišnice i njihovu djecu. To je ta lustracija koja nam je potrebna, a ne da oni koji Hrvatsku nikada nisu ni željeli i danas vladaju.

Autor: Ivana Novak | 7Dnevno
Pročitano 338 puta Posljednja izmjena dana: 22. Ožujak, 2018.

Napiši komentar

KOMENTARI SE OBJAVLJUJU PROMTNO TAKO DA NE MOŽEMO ODMAH REAGIRATI NA OBJAVLJEN SADRŽAJ. PRIJAVITE NAM NEPRIMJERENE KOMENTARE KAKO BI BRŽE INTERVENIRALI.
Zadržavamo pravo brisanja neprimjerenih komentara bez prethodnog upozorenja.
Portal e-Posavina.com se ograđuje od sadržaja u komentarima i isti ne odražavaju stav portala.

e-Posavina.com

logo plavi uski

Imate zanimljivu priču ili jednostavno, želite pisati za naš portal.
Pošaljite nam svoj tekst, informaciju, ideju... Javite nam se!

Pišite nam na e-mail adresu info@e-posavina.com

 

 

Povežite se s nama

Slijedite nas na Twitteru
Lajkajte nas na Facebooku
Pratite nas na Google+
Pretplatite se na RSS Feeds
Pratite naš YouTube kanal
Kontaktirajte nas