Ruševna crkva u Šurkovcu Ruševna crkva u Šurkovcu

Smrtonosan udarac Banjolučkoj biskupiji

Objavljeno u rubrici Vremeplov Autor:  e-Posavina 09. Veljača, 2017. Veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma Komentara (2)
Ocijeni sadržaj
(3 glasova)

Pred ovdje prikazanim zločinima, izvršenim nad katolicima i Hrvatima Banjolučke biskupije u Republici Srpskoj, kao i drugdje po Bosni i Hercegovini, a ništa manji nisu izvršeni i nad muslimanima Bošnjacima, ne mogu se zatvarati oči. Jasno se daje za pravo onima koji tvrde da je „Republika Srpska stvorena na zločinima”, i to će trajno obilježavati i pečatiti njezin nastanak!

Ratovi uzrokuju pogibije i ubijanja mnogih ljudi, uništavanje materijalnih dobara, masovna iseljavanja i protjerivanja stanovništva, i to se događa uglavnom na područjima na kojima, i za koja se vode izravne borbe. Takvih borbi, međutim, nije bilo u dijelu Republike Srpske, na prostoru između rijeka Ukrine, na istočnoj, i Une, na zapadnoj strani, s Banjom Lukom u središtu, a ipak je na njemu bilo itekako teških ratnih posljedica. Ovdje govorim o posljedicama rata 1992. – 1995. samo za katolike i Hrvate Banjolučke biskupije.

Stanje Banjolučke biskupije

Da bi bila jasnija slika onoga što se u Banjolučkoj biskupiji dogodilo u vrijeme rata 1992. –1995., potrebno je iznijeti neke podatke o stanju Biskupije neposredno pred rat, godine 1991.

Cijela Banjolučka biskupija se sastojala od 6 dekanata: banjolučkog, s 10 župa, i u njima oko 27 500 katolika; bihaćkog, s 12 župa, i oko 15 000 katolika; bosanskogradiškog, s 5 župa, i oko 2500 katolika; jajačkog, s 4 župe, i oko 7500 katolika; livanjskog, s 10 župa i oko 23 000 katolika; i prnjavorskog sa 6 župa i oko 15 000 katolika. Ukupno je bilo 47 župa, i oko 90 500 vjernika katolika.

Na području koje pokriva današnja Republika Srpska nalazile su se u navedenim dekanatima 32 župe (sve župe banjolučkog, bosanskogradiškog i prnjavorskog dekanata, te 9 župa bihaćkog i 2 jajačkog dekanata, s oko 57 000 katolika, dok je 15 župa (sve livanjskog dekanata, dvije jajačkog i četiri bihaćkog) bilo na prostoru današnje Federacije Bosne i Hercegovine, i u njima oko 38 500 katolika. Sve župe su imale svoje župne crk­ve, neke od njih također područne crk­ve i velik broj kapela, što grobljanskih što drugih.

Također se unutar današnjeg prostora Republike Srpske, a na području Banjolučke biskupije, nalazio franjevački samostan na Petrićevcu, samostan trapista Marija Zvijezda (Banja Luka), samostani časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Budžaku (Banja Luka), Bosanskom Aleksandrovcu i Novoj Topoli, te samostan sestara Milosrdnica u Banjoj Luci i kuća sestara Bazilijanki istočnog obreda u Budžaku.

O ratnim posljedicama za katolike i Hrvate i za Banjolučku biskupiju, evo nekih  konkretnih činjenica i statističkih podataka, koji mogu dovoljno zorno i uvjerljivo pokazati što se tijekom rata i neposredno po njegovu završetku događalo i dogodilo katolicima Banjolučke biskupije na prostoru Republici Srpskoj.

Ubijanja civila

Rat u Bosni i Hercegovini još nije bio ni počeo, a krenulo se s različitim provokacijama koje su ubrzo počele prerastati u prijetnje, napade na kuće i provale u njih, iznuđivanje novca i pljačku imovine. Sve se to tijekom rata pojačavalo, a svoj vrhunac je doseglo sa fizičkim napadima, ugrožavanjima i uništavanjima ljudskih života Hrvata i katolika na području na kojem nije bilo borbenog djelovanja, pogotovo ne u bližem banjolučkom okruženju.

Najveći zločini su vršeni nad nevinim ljudima dijelom iz koristoljublja, a najviše iz nacionalne i vjerske mržnje. Egzaktni podatci, prikupljeni uglavnom na temelju matičnih knjiga umrlih u pojedinim katoličkim župama, govore da je na području koje je obuhvaćeno ovim prikazom ubijeno, ili su umrle od posljedica mučenja kod svojih kuća ili u mjestima stanovanja, čak 434 osoba (za toliko se zna), a u zatočeničkim logorima ili na tzv. radnim obvezama 26 osoba, dok ih se još 11 vodi kao nestali.

Podatci o ubijenima u pojedinim župama su sljedeći: najviše osoba je pobijeno u Kotor Varošu – 79; Staroj Rijeci – 74; Vrbanjcima – 33; Sasini – 31; Sanskom Mostu – 30; Barlovcima – 29; Ljubiji – 28; Prijedoru – 25 (uz druge i župnik vlč. Tomislav Matanović sa svojim roditeljima); Banjoj Luci – 18; Petrićevcu – 15 (među njima i fra Alojzije Atlija u samostanu); Šurkovcu – 13; u Ključu, Dragalovcima i Motikama – po 9; Ravskoj – 8 (među njima i župnik vlč. Ivica Grgić); Trnu – 8; u Ivanjskoj, Trapistima, Dolini i Bos. Gradišci – po 6 (u Bos. Gradišci i dipl. ing. Marijan Vištica, član bosanskohercegovačkog parlamenta); Kulašima i Presnačama – po 4 (u Presnačama i župnik vlč. Filip Lukenda i č. s. Cecilija Grgić); Liskovici, Budžaku i Bosanskoj Dubici – po 3; Stratinskoj, Bosanskoj Kostajnici, Mahovljanima i Prnjavoru – po 2; i u Glamoču i Novoj Topli – po 1 osoba (u Novoj Topoli župnik vlč. Ratko Grgić).

Osobâ teško maltretiranih i mučenih, ne samo u zatočeničkim logorima (Omarska, Trnopolj, Tomašica, Keraterm) i na prinudnim radnim obvezama (osobito na Manjači), nego i kod vlastitih kuća ili na ulicama vlastitih gradova, bilo je neusporedivo više. Žrtve su zapravo, na neki način, bili svi Hrvati i katolici, naročito u prijedorskom, banjolučkom i kotorvaroškom kraju, ali navodim samo svećenike: vlč. Zvonko Matijević, župnik u Glamoču, mučen u zatvoru u Kninu; fra Ivan Franjić, župnik u Kotor Varošu, zlostavljan u Malom logoru u Banjoj Luci; vlč. Marko Šalić, župnik u Dragalovcima, zlostavljan u dobojskom zatvoru, i vlč. Petar Jurendić, župnik u Mrkonjić Gradu, zlostavljan u župnoj kući, preminuli nedugo nakon izlaska na slobodu; fra Alojzije Atlija, preminuo uslijed maltretiranja prilikom upada uniformiranih osoba u franjevački samostan na Petrićevcu, a prije nego što je samostan zapaljen a crk­va miniranjem srušena.

Svakako se moraju posebno istaknuti i upadi i nasilničko ponašanje i iživljavanje nad časnim sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove u njihovim samostanima u Bos. Aleksandrovcu i u Novoj Topoli.

Razaranja katoličkih vjerskih objekata

Da rat uzrokuje mnoga razaranja u gradovima i naseljima na područjima na kojima se vode borbe, to ne čudi. Ali razaranja bez rata izvan tih područja, to je već nešto drugo. A takvih razaranja, kako kuća tako i vjerskih objekata, na području na kojem su djelovale srpske vojne i paravojne snage, bilo je jako puno. I u tome je, kada se radi o crk­vama i drugim vjerskim objektima, na djelu bila vjerska mržnja, a išlo se, očigledno, za tim da se, što je više moguće, unište i sami materijalni tragovi da su u nekom mjestu i na nekom području do tada živjeli katolici.

U vremenu od 1992. pa do ljeta 1995. uglavnom su skoro potpuno porušene župne crk­ve u ovim župama ili mjestima: u Bosanskoj Dubici, Prijedoru, Bosanskoj Kostajnici, Liskovici, Mrkonjić Gradu, Jajcu, Glamoču, Bosanskom Grahovu, Kotor Varošu, Šurkovcu, Sasini, Ključu, Sanskom Mostu, Trnu, Presnačama i Petrićevcu. A demolirane su i devastirane župne crk­ve u Barlovcima, Kulašima, Staroj Rijeci, Bosanskom Novom, Ljubiji, Prnjavoru i Vrbanjcima.

Pored navedenih, srušene su i grkokatoličke crk­ve u Prnjavoru, Staroj Dubravi, Čelincu i Ukrini kraj Banje Luke. Potpuno je razoren ili teško oštećen također veći broj područnih ili filijalnih crkava, tako u Cerovljanima i Mačkovcu, župa Bosanska Gradiška; u Bosanskoj Krupi, župa Bosanski Novi; Zabrđu, župa Kotor Varoš; Bakincima, župa Mahovljani; Česmi, župa Marija Zvijezda/Trapisti; Čelinovcu, župa Nova Topola; Drenovi, župa Prnjavor; Ovanjskoj, župa Ravska; Kljevcima, župa Sanski Most; Jakotini, župa Sokoline; Briševu, župa Stara Rijeka; Mičijama, župa Šimići; i u Plitskoj, župa Vrbanjci. Razoreno je ili devastirano i na desetke grobljanskih i drugih kapela, najviše u župama: Barlovci, Ivanjska, Kotor Varoš, Motike, Petrićevac, Prnjavor i Šimići.

Djelomično su oštećene i demolirane, ili potpuno razorene, i župske kuće u Barlovcima, Bosanskoj Gradišci, Budžaku, Dolini, Glamoču, Kotor Varošu, Kulašima, Liskovici, Ljubiji, Mahovljanima, Novoj Topoli, Presnačama, Prijedoru, Prnjavoru, Sanskom Mostu, Sasini, Sokolinama, Staroj Rijeci, Šurkovcu, Trnu i Vrbanjcima.

U podmetnutom požaru izgorio je krov i unutrašnjost franjevačkog samostana sa župskim uredom i cjelokupnim inventarom na Petrićevcu, te također, uslijed miniranja crk­ve, porušen dio samostanskih vanjskih zidova. Miniranjem crk­ve razoren je i veliki dio franjevačkog samostana u Jajcu.

Protjerivanje stanovništva

U dijelu Banjolučke biskupije koju danas pokriva Republika Srpska, od 53 584 katolika godine 1991., poslije rata, godine 1999. ostalo ih je svega oko 7000 (6954). Za 1995. i sljedeće tri godine nema podataka, ali se oni sasvim sigurno ne bi razlikovali znatnije od onih koji postoje za 1999.

U deset župa banjolučkog dekanata: Banjoj Luci, Barlovcima, Budžaku, Ivanjskoj, Mariji Zvijezdi, Motikama, Petrićevcu, Presnačama i Šimićima, godine 1991. je bilo 27 278 katolika, a 1999. svega 3858.

U svih dvanaest župa bihaćkog dekanata: Bihaću, Bosanskoj Dubici, Bosanskoj Kostajnici, Bosanskom Novom, Bosanskom Petrovcu/Drvaru, Ljubiji, Prijedoru, Ravskoj, Sanskom Mostu, Sasini, Staroj Rijeci, Stratinskoj i Šurkovcu, godine 1991. bilo je 13 558 katolika, a 1999. godine, u župama koje se nalaze na području Republike Srpske, što znači bez župa Bihać, Sanski Most, Sasina, Ključ i Stara Rijeka, koje se nalaze u entitetu FBiH, 1803 katolika.

U dekanatu bosanskogradiškom, u župama Bosanski Aleksandrovac, Bosanska Gradiška, Dolina, Mahovljani i Nova Topola, od 2562 katolika, koliko ih je bilo 1991., godine 1999. ih je ostalo 396. U dekanatu jajačkom, bez župa Jajce i Ključ, u Mrkonjić Gradu i Liskovici bilo je 2 400 katolika, a 1999. samo 25. I u šest župa prnjavorskog dekanata: Dragalovcima, Kotor Varošu, Kulašima, Prnjavoru, Sokolinama i Vrbanjcima 1991. godine je bilo 12 952 katolika, a 1999. samo 872.

Razlika u broju katolika 1991. i 1999. godine u Banjolučkoj biskupiji na teritoriju Republike Srpske je – manjak od oko 46 613. Dio se iselio ili izbjegao tijekom rata, a najveći dio ih je protjeran pri kraju rata, u ljeto 1995. godine.

Godine 2015. u župama na teritoriju Republike Srpske bilo je svega 4586 katolika, što znači da ih je u odnosu na godinu 1991. manje 48 997, a u odnosu na 1999. manje je za još 1367.

Tko je i zbog čega vršio zlodjela?

Svakako da se neizbježno postavlja pitanje: Tko je sve naprijed navedeno počinio, i zbog čega?

Mnoga zlodjela pljački i ubojstava tijekom rata izvršili su pojedinci, civilne osobe, te pripadnici vojnih i paravojnih postrojbi, ali svakako pod okriljem vladajućih struktura grada Banje Luke, Srpske Republike BiH, odnosno Republike Srpske. A razaranja crkava i drugih vjerskih zdanja te sistematski, gotovo potpuni izgon katolika i Hrvata iz Republike Srpske i realizacija plana o stvaranju čistog srpskog etničkog prostora mogao se ostvariti jedino odlukom i efektivnim djelovanjem odgovornih političkih, vladajućih i vojnih struktura toga entiteta.

Mûčka i svirepa ubijanja nevinih ljudi, osim koristoljublja, za cilj su imala zastrašivanje katoličkog i hrvatskog stanovništva i prisiljavanje na odlazak, a sustavnim uništavanjem crkava i drugih katoličkih vjerskih znamenja te nasilnim protjerivanjem katolika i Hrvata iz njihove postojbine išlo se za tim da se „posrbe” i „pravoslaviziraju” hrvatska i katolička sela i krajevi, kako bi se u budućnosti moglo tvrditi i „naučno dokazivati” da na tim prostorima u prošlosti nije ni bilo katolika i Hrvata, nego da je to „vjekovna srpska i pravoslavna zemlja”!

Pred ovdje prikazanim zločinima, izvršenim nad katolicima i Hrvatima Banjolučke biskupije u Republici Srpskoj, kao i drugdje po Bosni i Hercegovini, a ništa manji nisu izvršeni i nad muslimanima Bošnjacima, ne mogu se zatvarati oči. Jasno se daje za pravo onima koji tvrde da je „Republika Srpska stvorena na zločinima”, i to će trajno obilježavati i pečatiti njezin nastanak!

Autor: fra Velimir Veljan | Svjetlo riječi

Pročitano 6602 puta Posljednja izmjena dana: 09. Veljača, 2017.

Komentari   

Jure
+11 #1 Jure 2017-02-10 11:59
I da li je ikad o ovome govori Čović/HDZ. On samo priča o unitarizmu u Federaciji, a kud ćeš većeg unitarizma od Srba prema Hrvatima i Muslimanima u tzv. RS. Bitno je da se HDZ sjeća šta su radili Turci prije 300 godina na našim prostorima, a zato imaju amneziju za Vukovar, Škabrnju, Srebrenicu, Derventu itd..žalosno, a što reći narod glasa za njih....
Citat
Jure
+3 #2 Jure 2017-02-10 17:12
" Jure " ti si kidnapirao moj nick pod kojim sam ja ovdje godinama ostavljao svoje komentare . Ako te muči nedostatak mašte mogu ti dostaviti i moju mail adresu koju ostavljam u koloni ispod imena tako da to sve kompletno preuzmeš !?!
Citat

Dodaj komentar

KOMENTARI SE OBJAVLJUJU PROMTNO TAKO DA NE MOŽEMO ODMAH REAGIRATI NA OBJAVLJEN SADRŽAJ. PRIJAVITE NAM NEPRIMJERENE KOMENTARE KAKO BI BRŽE INTERVENIRALI.
Zadržavamo pravo brisanja neprimjerenih komentara bez prethodnog upozorenja.
Portal e-Posavina.com se ograđuje od sadržaja u komentarima i isti ne odražavaju stav portala.


Sigurnosni kod
Osvježi

arhiva domovinski rat

Nije sve u životu politika

Partneri

republikainfo 170 posavski vremeplov 170

e-Posavina.com

logo plavi uski

Imate zanimljivu priču ili jednostavno, želite pisati za naš portal.
Pošaljite nam svoj tekst, informaciju, ideju... Javite nam se!

Pišite nam na e-mail adresu info@e-posavina.com

 

 

Povežite se s nama

Slijedite nas na Twitteru
Lajkajte nas na Facebooku
Pratite nas na Google+
Pretplatite se na RSS Feeds
Pratite naš YouTube kanal
Kontaktirajte nas