Ruševna crkva u Šurkovcu Ruševna crkva u Šurkovcu

Smrtonosan udarac Banjolučkoj biskupiji

Objavljeno u rubrici Vremeplov Autor:  e-Posavina 09. Veljača, 2017. Veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma Komentara (2)
Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

Pred ovdje prikazanim zločinima, izvršenim nad katolicima i Hrvatima Banjolučke biskupije u Republici Srpskoj, kao i drugdje po Bosni i Hercegovini, a ništa manji nisu izvršeni i nad muslimanima Bošnjacima, ne mogu se zatvarati oči. Jasno se daje za pravo onima koji tvrde da je „Republika Srpska stvorena na zločinima”, i to će trajno obilježavati i pečatiti njezin nastanak!

Ratovi uzrokuju pogibije i ubijanja mnogih ljudi, uništavanje materijalnih dobara, masovna iseljavanja i protjerivanja stanovništva, i to se događa uglavnom na područjima na kojima, i za koja se vode izravne borbe. Takvih borbi, međutim, nije bilo u dijelu Republike Srpske, na prostoru između rijeka Ukrine, na istočnoj, i Une, na zapadnoj strani, s Banjom Lukom u središtu, a ipak je na njemu bilo itekako teških ratnih posljedica. Ovdje govorim o posljedicama rata 1992. – 1995. samo za katolike i Hrvate Banjolučke biskupije.

Stanje Banjolučke biskupije

Da bi bila jasnija slika onoga što se u Banjolučkoj biskupiji dogodilo u vrijeme rata 1992. –1995., potrebno je iznijeti neke podatke o stanju Biskupije neposredno pred rat, godine 1991.

Cijela Banjolučka biskupija se sastojala od 6 dekanata: banjolučkog, s 10 župa, i u njima oko 27 500 katolika; bihaćkog, s 12 župa, i oko 15 000 katolika; bosanskogradiškog, s 5 župa, i oko 2500 katolika; jajačkog, s 4 župe, i oko 7500 katolika; livanjskog, s 10 župa i oko 23 000 katolika; i prnjavorskog sa 6 župa i oko 15 000 katolika. Ukupno je bilo 47 župa, i oko 90 500 vjernika katolika.

Na području koje pokriva današnja Republika Srpska nalazile su se u navedenim dekanatima 32 župe (sve župe banjolučkog, bosanskogradiškog i prnjavorskog dekanata, te 9 župa bihaćkog i 2 jajačkog dekanata, s oko 57 000 katolika, dok je 15 župa (sve livanjskog dekanata, dvije jajačkog i četiri bihaćkog) bilo na prostoru današnje Federacije Bosne i Hercegovine, i u njima oko 38 500 katolika. Sve župe su imale svoje župne crk­ve, neke od njih također područne crk­ve i velik broj kapela, što grobljanskih što drugih.

Također se unutar današnjeg prostora Republike Srpske, a na području Banjolučke biskupije, nalazio franjevački samostan na Petrićevcu, samostan trapista Marija Zvijezda (Banja Luka), samostani časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Budžaku (Banja Luka), Bosanskom Aleksandrovcu i Novoj Topoli, te samostan sestara Milosrdnica u Banjoj Luci i kuća sestara Bazilijanki istočnog obreda u Budžaku.

O ratnim posljedicama za katolike i Hrvate i za Banjolučku biskupiju, evo nekih  konkretnih činjenica i statističkih podataka, koji mogu dovoljno zorno i uvjerljivo pokazati što se tijekom rata i neposredno po njegovu završetku događalo i dogodilo katolicima Banjolučke biskupije na prostoru Republici Srpskoj.

Ubijanja civila

Rat u Bosni i Hercegovini još nije bio ni počeo, a krenulo se s različitim provokacijama koje su ubrzo počele prerastati u prijetnje, napade na kuće i provale u njih, iznuđivanje novca i pljačku imovine. Sve se to tijekom rata pojačavalo, a svoj vrhunac je doseglo sa fizičkim napadima, ugrožavanjima i uništavanjima ljudskih života Hrvata i katolika na području na kojem nije bilo borbenog djelovanja, pogotovo ne u bližem banjolučkom okruženju.

Najveći zločini su vršeni nad nevinim ljudima dijelom iz koristoljublja, a najviše iz nacionalne i vjerske mržnje. Egzaktni podatci, prikupljeni uglavnom na temelju matičnih knjiga umrlih u pojedinim katoličkim župama, govore da je na području koje je obuhvaćeno ovim prikazom ubijeno, ili su umrle od posljedica mučenja kod svojih kuća ili u mjestima stanovanja, čak 434 osoba (za toliko se zna), a u zatočeničkim logorima ili na tzv. radnim obvezama 26 osoba, dok ih se još 11 vodi kao nestali.

Podatci o ubijenima u pojedinim župama su sljedeći: najviše osoba je pobijeno u Kotor Varošu – 79; Staroj Rijeci – 74; Vrbanjcima – 33; Sasini – 31; Sanskom Mostu – 30; Barlovcima – 29; Ljubiji – 28; Prijedoru – 25 (uz druge i župnik vlč. Tomislav Matanović sa svojim roditeljima); Banjoj Luci – 18; Petrićevcu – 15 (među njima i fra Alojzije Atlija u samostanu); Šurkovcu – 13; u Ključu, Dragalovcima i Motikama – po 9; Ravskoj – 8 (među njima i župnik vlč. Ivica Grgić); Trnu – 8; u Ivanjskoj, Trapistima, Dolini i Bos. Gradišci – po 6 (u Bos. Gradišci i dipl. ing. Marijan Vištica, član bosanskohercegovačkog parlamenta); Kulašima i Presnačama – po 4 (u Presnačama i župnik vlč. Filip Lukenda i č. s. Cecilija Grgić); Liskovici, Budžaku i Bosanskoj Dubici – po 3; Stratinskoj, Bosanskoj Kostajnici, Mahovljanima i Prnjavoru – po 2; i u Glamoču i Novoj Topli – po 1 osoba (u Novoj Topoli župnik vlč. Ratko Grgić).

Osobâ teško maltretiranih i mučenih, ne samo u zatočeničkim logorima (Omarska, Trnopolj, Tomašica, Keraterm) i na prinudnim radnim obvezama (osobito na Manjači), nego i kod vlastitih kuća ili na ulicama vlastitih gradova, bilo je neusporedivo više. Žrtve su zapravo, na neki način, bili svi Hrvati i katolici, naročito u prijedorskom, banjolučkom i kotorvaroškom kraju, ali navodim samo svećenike: vlč. Zvonko Matijević, župnik u Glamoču, mučen u zatvoru u Kninu; fra Ivan Franjić, župnik u Kotor Varošu, zlostavljan u Malom logoru u Banjoj Luci; vlč. Marko Šalić, župnik u Dragalovcima, zlostavljan u dobojskom zatvoru, i vlč. Petar Jurendić, župnik u Mrkonjić Gradu, zlostavljan u župnoj kući, preminuli nedugo nakon izlaska na slobodu; fra Alojzije Atlija, preminuo uslijed maltretiranja prilikom upada uniformiranih osoba u franjevački samostan na Petrićevcu, a prije nego što je samostan zapaljen a crk­va miniranjem srušena.

Svakako se moraju posebno istaknuti i upadi i nasilničko ponašanje i iživljavanje nad časnim sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove u njihovim samostanima u Bos. Aleksandrovcu i u Novoj Topoli.

Razaranja katoličkih vjerskih objekata

Da rat uzrokuje mnoga razaranja u gradovima i naseljima na područjima na kojima se vode borbe, to ne čudi. Ali razaranja bez rata izvan tih područja, to je već nešto drugo. A takvih razaranja, kako kuća tako i vjerskih objekata, na području na kojem su djelovale srpske vojne i paravojne snage, bilo je jako puno. I u tome je, kada se radi o crk­vama i drugim vjerskim objektima, na djelu bila vjerska mržnja, a išlo se, očigledno, za tim da se, što je više moguće, unište i sami materijalni tragovi da su u nekom mjestu i na nekom području do tada živjeli katolici.

U vremenu od 1992. pa do ljeta 1995. uglavnom su skoro potpuno porušene župne crk­ve u ovim župama ili mjestima: u Bosanskoj Dubici, Prijedoru, Bosanskoj Kostajnici, Liskovici, Mrkonjić Gradu, Jajcu, Glamoču, Bosanskom Grahovu, Kotor Varošu, Šurkovcu, Sasini, Ključu, Sanskom Mostu, Trnu, Presnačama i Petrićevcu. A demolirane su i devastirane župne crk­ve u Barlovcima, Kulašima, Staroj Rijeci, Bosanskom Novom, Ljubiji, Prnjavoru i Vrbanjcima.

Pored navedenih, srušene su i grkokatoličke crk­ve u Prnjavoru, Staroj Dubravi, Čelincu i Ukrini kraj Banje Luke. Potpuno je razoren ili teško oštećen također veći broj područnih ili filijalnih crkava, tako u Cerovljanima i Mačkovcu, župa Bosanska Gradiška; u Bosanskoj Krupi, župa Bosanski Novi; Zabrđu, župa Kotor Varoš; Bakincima, župa Mahovljani; Česmi, župa Marija Zvijezda/Trapisti; Čelinovcu, župa Nova Topola; Drenovi, župa Prnjavor; Ovanjskoj, župa Ravska; Kljevcima, župa Sanski Most; Jakotini, župa Sokoline; Briševu, župa Stara Rijeka; Mičijama, župa Šimići; i u Plitskoj, župa Vrbanjci. Razoreno je ili devastirano i na desetke grobljanskih i drugih kapela, najviše u župama: Barlovci, Ivanjska, Kotor Varoš, Motike, Petrićevac, Prnjavor i Šimići.

Djelomično su oštećene i demolirane, ili potpuno razorene, i župske kuće u Barlovcima, Bosanskoj Gradišci, Budžaku, Dolini, Glamoču, Kotor Varošu, Kulašima, Liskovici, Ljubiji, Mahovljanima, Novoj Topoli, Presnačama, Prijedoru, Prnjavoru, Sanskom Mostu, Sasini, Sokolinama, Staroj Rijeci, Šurkovcu, Trnu i Vrbanjcima.

U podmetnutom požaru izgorio je krov i unutrašnjost franjevačkog samostana sa župskim uredom i cjelokupnim inventarom na Petrićevcu, te također, uslijed miniranja crk­ve, porušen dio samostanskih vanjskih zidova. Miniranjem crk­ve razoren je i veliki dio franjevačkog samostana u Jajcu.

Protjerivanje stanovništva

U dijelu Banjolučke biskupije koju danas pokriva Republika Srpska, od 53 584 katolika godine 1991., poslije rata, godine 1999. ostalo ih je svega oko 7000 (6954). Za 1995. i sljedeće tri godine nema podataka, ali se oni sasvim sigurno ne bi razlikovali znatnije od onih koji postoje za 1999.

U deset župa banjolučkog dekanata: Banjoj Luci, Barlovcima, Budžaku, Ivanjskoj, Mariji Zvijezdi, Motikama, Petrićevcu, Presnačama i Šimićima, godine 1991. je bilo 27 278 katolika, a 1999. svega 3858.

U svih dvanaest župa bihaćkog dekanata: Bihaću, Bosanskoj Dubici, Bosanskoj Kostajnici, Bosanskom Novom, Bosanskom Petrovcu/Drvaru, Ljubiji, Prijedoru, Ravskoj, Sanskom Mostu, Sasini, Staroj Rijeci, Stratinskoj i Šurkovcu, godine 1991. bilo je 13 558 katolika, a 1999. godine, u župama koje se nalaze na području Republike Srpske, što znači bez župa Bihać, Sanski Most, Sasina, Ključ i Stara Rijeka, koje se nalaze u entitetu FBiH, 1803 katolika.

U dekanatu bosanskogradiškom, u župama Bosanski Aleksandrovac, Bosanska Gradiška, Dolina, Mahovljani i Nova Topola, od 2562 katolika, koliko ih je bilo 1991., godine 1999. ih je ostalo 396. U dekanatu jajačkom, bez župa Jajce i Ključ, u Mrkonjić Gradu i Liskovici bilo je 2 400 katolika, a 1999. samo 25. I u šest župa prnjavorskog dekanata: Dragalovcima, Kotor Varošu, Kulašima, Prnjavoru, Sokolinama i Vrbanjcima 1991. godine je bilo 12 952 katolika, a 1999. samo 872.

Razlika u broju katolika 1991. i 1999. godine u Banjolučkoj biskupiji na teritoriju Republike Srpske je – manjak od oko 46 613. Dio se iselio ili izbjegao tijekom rata, a najveći dio ih je protjeran pri kraju rata, u ljeto 1995. godine.

Godine 2015. u župama na teritoriju Republike Srpske bilo je svega 4586 katolika, što znači da ih je u odnosu na godinu 1991. manje 48 997, a u odnosu na 1999. manje je za još 1367.

Tko je i zbog čega vršio zlodjela?

Svakako da se neizbježno postavlja pitanje: Tko je sve naprijed navedeno počinio, i zbog čega?

Mnoga zlodjela pljački i ubojstava tijekom rata izvršili su pojedinci, civilne osobe, te pripadnici vojnih i paravojnih postrojbi, ali svakako pod okriljem vladajućih struktura grada Banje Luke, Srpske Republike BiH, odnosno Republike Srpske. A razaranja crkava i drugih vjerskih zdanja te sistematski, gotovo potpuni izgon katolika i Hrvata iz Republike Srpske i realizacija plana o stvaranju čistog srpskog etničkog prostora mogao se ostvariti jedino odlukom i efektivnim djelovanjem odgovornih političkih, vladajućih i vojnih struktura toga entiteta.

Mûčka i svirepa ubijanja nevinih ljudi, osim koristoljublja, za cilj su imala zastrašivanje katoličkog i hrvatskog stanovništva i prisiljavanje na odlazak, a sustavnim uništavanjem crkava i drugih katoličkih vjerskih znamenja te nasilnim protjerivanjem katolika i Hrvata iz njihove postojbine išlo se za tim da se „posrbe” i „pravoslaviziraju” hrvatska i katolička sela i krajevi, kako bi se u budućnosti moglo tvrditi i „naučno dokazivati” da na tim prostorima u prošlosti nije ni bilo katolika i Hrvata, nego da je to „vjekovna srpska i pravoslavna zemlja”!

Pred ovdje prikazanim zločinima, izvršenim nad katolicima i Hrvatima Banjolučke biskupije u Republici Srpskoj, kao i drugdje po Bosni i Hercegovini, a ništa manji nisu izvršeni i nad muslimanima Bošnjacima, ne mogu se zatvarati oči. Jasno se daje za pravo onima koji tvrde da je „Republika Srpska stvorena na zločinima”, i to će trajno obilježavati i pečatiti njezin nastanak!

Autor: fra Velimir Veljan | Svjetlo riječi

Pročitano 1522 puta Posljednja izmjena dana: 09. Veljača, 2017.

Komentari   

Jure
+7 # Jure 2017-02-10 11:59
I da li je ikad o ovome govori Čović/HDZ. On samo priča o unitarizmu u Federaciji, a kud ćeš većeg unitarizma od Srba prema Hrvatima i Muslimanima u tzv. RS. Bitno je da se HDZ sjeća šta su radili Turci prije 300 godina na našim prostorima, a zato imaju amneziju za Vukovar, Škabrnju, Srebrenicu, Derventu itd..žalosno, a što reći narod glasa za njih....
Odgovori | Odgovori s citatom | Citat
Jure
+3 # Jure 2017-02-10 17:12
" Jure " ti si kidnapirao moj nick pod kojim sam ja ovdje godinama ostavljao svoje komentare . Ako te muči nedostatak mašte mogu ti dostaviti i moju mail adresu koju ostavljam u koloni ispod imena tako da to sve kompletno preuzmeš !?!
Odgovori | Odgovori s citatom | Citat

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

arhiva domovinski rat

Nije sve u životu politika

Partneri

republikainfo 170 posavski vremeplov 170

e-Posavina.com

logo plavi uski

Imate zanimljivu priču ili jednostavno, želite pisati za naš portal.
Pošaljite nam svoj tekst, informaciju, ideju... Javite nam se!

Pišite nam na e-mail adresu info@e-posavina.com

 

 

Povežite se s nama

Slijedite nas na Twitteru
Lajkajte nas na Facebooku
Pratite nas na Google+
Pretplatite se na RSS Feeds
Pratite naš YouTube kanal
Kontaktirajte nas