Možda ne onakav kakvog ga se sjećamo, jer ovovremeni i nije baš hladan poput leda. Iako svi volimo lijepo vrijeme morat ćemo priznati da nam Januar iz Josine pjesme pomalo nedostaje.

              JANUAR

Brzo se napuni zemlja Januarom,

čak ni igla više ne bi mogla stati.

Naginje li jače novom ili starom?

- ja, smrtnik obični, volio bih znati.

Zviždao je vjetar tokom cijele noći,

potrganih grana ostao trag svuda,

kao da nam prijeti da će opet doći,

te napravit možda još i gorih čuda.

Prolaznici rijetki pokunjenih glava,

užurbano kroče, svaki dah im vidljiv.

Na nebu se sunce krišom pomoljava,

neodlučno zuri i osmijeh mu stidljiv.

Januarska ruka, hladna poput leda,

u namjeri divljoj sve granice ruši,

želi vladat vječno, grabi, zaposjeda,

u anđela bijelog često se preruši.

Je li to mrtva točka života

ili je nešto drugo posrijedi?

Dok pitanje ovo po glavi se mota,

otkrivam koliko strpljenje vrijedi.

Ne plašim se tebe, kavgadžijo stari,

niti tvojeg sivog i blijedoga lica.

U životu vidjeh raznoraznih stvari,

iskustvo nas uči, postoji granica.

                                                                                  JOSO ŠPIONJAK