PRIČA: Sam svoj majstor

Stvaralaštvo Autor:  e-Posavina 03. Svibanj, 2017. Veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma Komentiraj
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Vikend u tuđini, a meni nešto dosadno. Muvam se po kući, ne znam šta bih sa sobom. Zavirujem u frižider, mada nisam gladan, gledam knjige po polici, mada mi se ne čita, onda se opet motam po kuhinji, te u toj besposlici spazih kako se u kuhinjskoj sudoperi zaglavio komadić nepoznatog materijala. Aha, to bi trebalo iščeprkati odatle, eto meni posla!

I tako u meni naglo provri radnička krv, latih se pincete kojom ću izvući nepoznato strano tijelo. Ali ispostavilo se da ispod njega ima još nekih čestica sumnjivog sastava pa mi se učini da bi bilo dobro cijeli sifon ispod sudopere skinuti i očistiti. Ubrzo sam sa kompletnim alatom zauzimao radnu pozu ispred kuhinje, kad se tu stvori moja žena i začuđeno upita šta to radim. Ja joj rekoh kako mislim da je odvod na dobrom putu da se začepi i da je najbolje da ga odmah pročistim kako valja.

“Ama, pusti to, nema baš nikakvih zankova da bi se moglo išta začepiti, samo možeš nešto pokvariti, pa šta ćemo onda? Ako primijetim da voda počinje sporije otjecati, ja ću ti odmah reći.”

Eto šta ti je žensko, ne razumije se u majstorke poslove! Preventiva ti je najbolja. Sad treba uraditi, a ne kad bude već začepljeno! Onda mene možda neće biti tu, može biti zima, praznik kad se ne mogu kupiti dijelovi i ko zna šta sve, pa treba tražiti i paltiti skupe majstore – očitah joj ja pravu lekciju. A kad sam spomenuo majstora, već mi se po glavi poče motati varijanta u kojoj se kvar može desiti baš kad mene nema tu, kad se mora uključiti majstor. Zna se da njih ima svakakvih, posebno nasrtljivih na žene. A žensko je žensko, samo, uplašeno, a meka srca pa će popustiti… I već vidim kako neke prljave, dlakave majstorke ručende idu ka mojoj ženi, što mi dade neku posebnu snagu i volju da baš sada radim preventivno i na tom polju. Neće se tamo neki majstori motati oko moje žene, nisam ja nju za njih doveo! Bacih se na posao, ali ne priznah ženi koji je to dodatni motiv koji me tjera da baš sad radim, nego joj rekoh:

“Ma, ne dam ja da se ti meni ni jedne sekunde nepotrebno sekiraš, puno mi je bitnije tvoje raspoloženje nego što ću jedan satić provesti čeprkajući oko umivaonika.”

Pred takvim argumentom je i ona bila nemoćna, i popusti, a ja se latih posla. Začas sam sve što je trebalo poskidao, a potom i očistio da je sve blistalo. Počeo sam vraćati sve na svoje mjesto i već se počeo hvaliti supruzi kako je sve prošlo i lakše nego što sam očekivao. Jednostavno, sve mi ide od ruke, takav sam! Ali u toj priči ruka mi omaknu i udarih u jedno crijevo namijenjeno za protjecanje hladne vode. Pogledao sam i vidio da ga nisam slomio i nastavio sam dalje raditi. Uskoro je sve bilo gotovo, a ja sam bio zadovoljan što sam nešto korisno tog dana uradio.

Ali, nakon nekoliko dana moja žena zakuka:

“Jao, pogledaj ispod sudopere! Sve su mi stvari mokre, ovo negdje pušta vodu!”

Ja pred televizorom, usred filma, ne ustaje mi se ali moram, i odmah se sjetih onog svog udarca u crijevo. Nije mi trebalo mnogo vremena da shvatim da crijevo pušta vodu. Pomalo, ali dovoljno da napravi problem. Ispraznio sam sve ispod sudopere i stavio jednu kofu da u nju kaplje voda, a sutradan sam otišao kupiti novo crijevo. Kad sam došao kući i sve rasklopio, vidim da to crijevo ne odgovara. Pošto je prodavnica bila još uvijek otvorena, požurio sam potražiti drugo, odgovarajuće. Ali tamo mi rekoše da se takva ne proizvode već deset godina. Dakle, morao sam kompletan sistem za odvod promijeniti, a to je koštalo oko 120 eura. Nisam imao izbora, uradio sam tako, ali sam kod skidanja stare instalacije, natežući ključem i slavinu, pomjerio, u stvari odlijepio, izolaciju između nje i ploče, što je kasnije pomalo puštalo vodu. Nakon mjesec dana radna ploča u kuhinji je nabubrila i počela se krtiti, a slavina je postala nestabilna, počela se pomjerati pri svakom puštanju vode. To je značilo da treba mijenjati cijelu ploču od iverice, a kako je u međuvremenu neki dio plinske peći u sastavu kuhinje zablokirao, mojoj ženi je to bilo sasvim dovoljno da traži novu kuhinju. Opirao sam se koliko sam mogao, ali s obzirom na svoju krivicu, nisam dugo izdržao. Već su tu bili katalozi novih kuhinja, a cijene – boli glava! Žena je prvo gledala neke od preko 30.000 eura, a meni su bile „super“ i one najjeftinije. Našli smo se negdje oko 12.000 nakon njenih argumenata kako će nam se kroz porez dobar dio uloženoga vratiti. (Jest vraga, nakon nekolliko dana su promijenili zakon, i više nije bilo povrata poreza za takve izdatke!) Krenuli smo u akciju, a kad se već radi kuhinja, ženi se učinilo da je pravo vrijeme da se skine „demode“ lamperija u trpezariji, da se promijeni prozor na kuhinji, a s njim upari i onaj iznad, na kupatilu, a to je sve zahtijevalo mijenjanje zidnih pločica, jer su ove „baš nikakve“! („Molim te, reci mi jesi li vidio u bilo čijoj kući ovakve pločice?!“, bio je krunski argument moje žene. A ja do tog trenutka nisam znao ni kakve su te, u mojoj kući, a kamoli kakve su u drugim kućama!)

Kako bih jeftinije prošao, prihvatio sam da sve pripremne (uglavnom fizičke) radove uradim sam. Ali posla je bilo mnogo više nego što sam očekivao. Ispod lamperije na plafonu nije bila betonska ploča nego neke daske, što je trebalo posebno obraditi. Prethodno sam morao skinuti jedan radijator jer je i iza njega bila lamperija, a onda stari nosači radijatora nisu odgovarali, bio je nakon skidanja lamperije previše udaljen od zida, pa ih je trebalo zamijeniti. Utičnice za struju nisu bile na mjestima koja su potrebna novoj kuhinji, nekoliko njih sam morao ispremještati. Odvod u zidu za paru je bio pola metra lijevo od mjesta na kom bi trebao biti sada, pa je trebalo napraviti neke vrtoglave kombinacije sa prokopavanjem krivina u zidu i odvođenja savitljive cijevi u glavnu. Da bih to uradio, morao sam skinuti plafon u WC-u i doći u prostor gdje cijevi trebam sastaviti, a kasnije ponovo postaviti plafon i prefarbati ga da se ne primijeti da je skidan. I dovod plina je bio na pogrešnom mjestu. I još pored svega, sve cijevi, koje su bile van, sad je trebalo ukopati u zid, jer se ova kuhinja naslanjala do zida, za razliku od prethodne. Sve je to išlo sa mnogo muka jer nisam imao ni odgovarajućeg alata, a ni nekog značajnijeg iskustva u takvom poslu. Ali kod kopanja nove rupe u betonu za odvod vode posve je zapelo. Trebala je tu sprava koju nisam imao i odlučim se ipak pozvati firmu. No, oni su probušili ne samo rupu koju sam tražio, nego i otkinuli dio ploče i zida, što je kasnije donijelo toliko nevolje da smo se našli na sudu. Prave se ludi, kao nije to ništa, taj ćošak i nije bio od neke koristi, a zjapi rupčaga od pola metra koja me je kasnije koštala 800 eura da je začepim. Ma, iskreno rečeno, ne bih ja ni išao na sud, ali moj susjed je advokat i reče mi da će on to za tren srediti, a da ja nemam nikakve šanse izgubiti parnicu. Veli, ako budem prodavao kuću, sa tom greškom će joj biti znatno manja cijena, a zašto da ja ispaštam kad su oni krivi, i još tako drski! Ama, treba njih naučiti poslovnom ponašanju! Uostalom, sve te firme su osigurane od takvih šteta i njima će to osiguranje nadoknaditi, i tako dalje. Nakon tri godine sudovanja i potrošenih dodatnih 3.000 eura, shvatim ja da je to igranka bez prestanka, i odlučim se povući. Ali u tom slučaju moram platiti svoje troškove, ali i troškove protivničke strane. Zato sam morao dići kredit i sad se nadam da ću do penzije vratiti dug.

Uh, kad pomislim samo – zašto?! Zbog čega sam se ovako uvalio? Sve zbog puke dosade, iz radoznalosti. Što sam se pravio pametan! Pa, dobro, i zbog razmišljanja o onim dlakavim i prljavim majstorskim ručendama… Ali zar je baš toliko moralo sve da me košta!?

Ipak, u svemu ima i jedna dobra strana. Sad, čim pođem nešto uraditi, oko struje, vode, bilo šta popraviti, ispriječi se između mene i posla moja žena:

“Nemoj, molim te, ti popravljati! Znaš koliko si skup majstor i poštedi nas svojih majstorija!”

Kako se ja namrštim i narogušim na takve opaske, ona je promijenila taktiku pa sad kaže:

“Nemoj, molim te ti, ti si intelektualac i šteta bi bilo da svoju pamet koristiš za tako jednostavne poslove. Neka to rintaju obični smrtnici! Ti možeš za to vrijeme uraditi mnogo značajnijih stvari, jer tvoj kapacitet znatno nadmašuje ovakve poslove.”

Ma, vidim i ja da me žena ismijava, ali opet kontam – bolje mi je i to progutati i praviti se da joj vjerujem, nego rinatati.

Autor: Ivo Kobaš | logicno.com

Pročitano 118 puta Posljednja izmjena dana: 03. Svibanj, 2017.

Dodaj komentar

KOMENTARI SE OBJAVLJUJU PROMTNO TAKO DA NE MOŽEMO ODMAH REAGIRATI NA OBJAVLJEN SADRŽAJ. PRIJAVITE NAM NEPRIMJERENE KOMENTARE KAKO BI BRŽE INTERVENIRALI.
Zadržavamo pravo brisanja neprimjerenih komentara bez prethodnog upozorenja.
Portal e-Posavina.com se ograđuje od sadržaja u komentarima i isti ne odražavaju stav portala.


Sigurnosni kod
Osvježi

arhiva domovinski rat

Nije sve u životu politika

Partneri

republikainfo 170 posavski vremeplov 170

e-Posavina.com

logo plavi uski

Imate zanimljivu priču ili jednostavno, želite pisati za naš portal.
Pošaljite nam svoj tekst, informaciju, ideju... Javite nam se!

Pišite nam na e-mail adresu info@e-posavina.com

 

 

Povežite se s nama

Slijedite nas na Twitteru
Lajkajte nas na Facebooku
Pratite nas na Google+
Pretplatite se na RSS Feeds
Pratite naš YouTube kanal
Kontaktirajte nas