Feljton: Sigurnosne provjere – primjeri anarhije (nereda, samovolje) u sustavu nacionalne sigurnosti RH (4. dio)

Objavljeno u rubrici Škrinjica Autor:  e-Posavina.com 12. Listopad, 2017. Veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma Komentiraj
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Mesić, kao predsjednik RH i hrvatski premijeri Z. Milanović, T. Orešković, Andrej Plenković: ''amaterski'' pristup sigurnosnim provjerama (4. dio)

Tomislav Jakić (1942), dugogodišnji novinar HRT-a  i do mirovine savjetnik predsjednika RH  Stipe Mesića za pitanja vanjske politike, u svojoj autobiografskoj knjizi pod naslovom ''Nisam zavijao sa vukovima''(2010.)  u separatu pod naslovom ''Služba državne sigurnosti - O tome kako nisam htio biti špijun, pa su me špijunom ipak proglasili'' objašnjava o čemu se zapravo radilo.

Kao ugledni novinar, koji se specijalizirao za praćenje svekolikih odnosa između države Izrael i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) na čelu sa Jaserom Arafatom,  bio je kao izvor informacija jednako interesantan jugoslavenskoj tajnoj službi, ali i stranim diplomatskom predstavnicima obavještajne profilacije  akreditiranim u Jugoslaviji.

SDS ga je sumnjičio, da je sklon američkoj i izraelskoj službi. No, željeli su ga pridobiti za suradnju. Kaže, da za takav odnos nije imao afiniteta.

Međutim, nakon osamostaljenja Hrvatske, i u ozračju devastacije arhivske građe jugoslavenske tajne službe, pojavili su razni spiskovi osoba, koji su navodno bili u suradničko- agenturnom odnosu s tom službom.

S tim u vezi Jakić navodi, da je ''Hrvatski list'' (16.veljače 2006.) objavio članak pod naslovom ''Popis hrvatskih novinara i ostalih suradnika Udbe'', a pozivajući se na službeni dokument naslovljen sa ''Suradnička služba Službe državne sigurnosti RSUP-a SRH (djelomična rekonstrukcija) iz srpnja 1997.

Prema Jakićevoj ocjeni radi se o ''divljem dokumentu'', jer se radi o fotokopiji koja onemogućava utvrđivanje autentičnosti. Spominje, da je prema tom dokumentu on kao suradnik imao kodno ime ''Jantar'' i da mu je specijalnost bila ''unutarnja i kontraobavještajna problematika''.

Jakić kaže, da ne zna, jeli ikada prošao tzv.sigurnosnu provjeru vezano za njegovo postavljenje za pomoćnika savjetnika za vanjsku politiku Predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesića.

S tim u vezi navodi i jedan detalj: ''Sam je Mesić jednom rekao kako mu je famozni obavještajno-kontraobavještajni Tomislav Karamarko prigovorio što me zaposlio bez ikakve provjere, a on mu je, tako je pričao, odgovorio: ''Ne treba Jakića provjeravati. Svakome tko je čitao njegove članke, odnosno pratio ga kao novinara, jasno je s kim ima posla''.

Mesićevom subjektivnom objašnjenju treba ipak dodati, da sigurnosna provjera ima zadaću otkriti upravo one momente iz života pojedinaca, koji su prikriveni, a mogu štetiti nacionalnoj sigurnosti.

Premijeri Zoran Milanović, Tihomir Orešković i Andrej Plenković: Amaterski pristup sigurnosnim provjerama

Z.Milanović je odmah na početku svog mandata premijerskog (prosinac 2011. - siječanj 2016.) ukinuo sigurnosne provjere, koje bi se odnosile na državne dužnosnike (ministre i dr.). Ne želi sustav ‘’špijunske industrije’’, koju je, kako kaže uvela bivša HDZ-ova vlast, te dodao, da Hrvatska ne smije ostavljati  dojam policijske države.

Zaista čudno! Hrvatska se tada pripremala za ulazak u EU. U toj asocijaciji se naprotiv polazi od prosto rečene činjenice "da su ljudi moguća pokvarljiva roba" i sigurnosnim provjerama upravo štite postojeće sustave, posebno od korupcije i infiltracije stranih obavještajnih službi.

Međutim, to nije sve. On kao suogovorna osoba za funkcioniranje obavještajno-sigurnosnog sustava (zajedno s predsjednikom republike) nije imao pravi uvid ni u moralna svojstva djelatnika SOA-e, koji bi takove provjere trebali obavljati.

Naime, putem medija smo bili obavješteni da se izvjesna Adriana Sučić-Roginić nalazi u afričkom zatvoru u DR Kongu jer je preko svoje tvrtke "moja obitelj" zarađivala milijune u poslu trgovanja djecom, koja su posvojena i dovedena u Hrvatsku, njih 33.

Za spomenutu osobu se kaže da je bivša djelatnica Sigurnosno-obavještajne agencije. Da li je i ona bila u kvoti ‘’uljepšanih’’ sigurnosnih provjera osmišljenih od strane M. Brkića?  Kako to da se nakon napuštanja SOA-e tako brzo iskvarila?

I premijer T. Orešković, koji je na tu poziciju došao kao ''grom iz vedra neba'' nije smatrao potrebnim koristiti usluge SOA-e u smislu potvrde sigurnosne podobnosti po njemu odabranih ministara. Tako se dogodila ''afera Mije Crnoje'' (1968), slučaj koji je pokazao, da isti kao ministar branitelja ima poprilično ozbiljnih moralno-prekršajnih, a moguće i kriminalnih  mrlja u svojoj biografiji ( povreda zakona kao djelatna osoba u policiji, višestruko nasilničko ponašanje, davanje lažnih iskaza), koje su javnost toliko uznemirile, da je morao odstupiti.                                                   

Andrej Plenković, kao premijer nastavio je s Milanovićevom i Oreškovićevom  praksom. Ne znam trenutno, gdje sam čuo ili pročitao, da je on kroz razgovor s mogučim ministrima od njih samih pokušao saznati, da li u njihovim biografijama ima možda spornih momenata, koji bi mogli biti prepreka za njihovo imenovanje.

Navedeni premijeri očito nisu ništa naučilo iz povijesti. Podsjećam da je u Kraljevini Jugoslaviji, dakle na ovim našim prostorima bilo stranih špijuna (ministara,generala i dr.) kao pljeve .(Miodrag Janković: ‘’Rat špijuna u Kraljevini Jugoslaviji’’(1982.). Za pedesetak godina će možda procuriti koliko ih je bilo u samostalnoj Hrvatskoj.

I jedan detalj naveden u memoarskim kazivanjima Ive Rojnice (1915. – 2007.), dugogodišnjeg hrvatskog političkog emigranta u Argentini je također indikativan, nadopunjuje prethodno rečeno. On  je u vrijeme NDH bio ustaški povjerenik za kotar Dubrovnik. Već tada se pokazalo da je talentiran za obavještajnu problematiku. Zbog dobrih procjena stanja, poglavnik A. Pavelić i A. Artuković, ministar unutrašnjih poslova su u više navrata tražili direktne kontakte s njim. Rojnica je preko jednog časnika talijanske tajne službe došao tada do vrlo interesantnog saznanja koji govori o mentalitetu hrvatskog čovjeka. Talijan mu je doslovce rekao: ”Ne razumijem vas Hrvate. Mi smo u Albaniji morali doušnike plaćati zlatom i nismo ih mogli naći, a u Hrvatskoj ih imamo toliko, i to besplatno, da ih moramo nogama izbacivati iz ureda.” (''Susreti i doživljaji: razdoblje od 1938. do 1975. u mojim sjećanjima'' (1983.)

Da zaključim. Ako želimo biti država sa svim atributima njene ozbiljnosti onda je možemo realizirati prvenstveno na način, da na sigurnosno osjetljivim mjestima imamo domoljubne, nekorumpirane i na svake neprijateljske atake otporne osobe.

Na to nas najsvježije upozorava suđenje zatvoreno za javnost pred Županijskim sudom u Zagrebu, započeto dana 18. 09. 2017., koje se odnosi na korupciju – primanje mita unutar HV-e u slučaju ‘’remont MIG-ova u Ukrajini’’.

Autor: Denis Dorić – Den, nezavisni istraživač

Pročitano 102 puta Posljednja izmjena dana: 12. Listopad, 2017.

Dodaj komentar

KOMENTARI SE OBJAVLJUJU PROMTNO TAKO DA NE MOŽEMO ODMAH REAGIRATI NA OBJAVLJEN SADRŽAJ. PRIJAVITE NAM NEPRIMJERENE KOMENTARE KAKO BI BRŽE INTERVENIRALI.
Zadržavamo pravo brisanja neprimjerenih komentara bez prethodnog upozorenja.
Portal e-Posavina.com se ograđuje od sadržaja u komentarima i isti ne odražavaju stav portala.


Sigurnosni kod
Osvježi

arhiva domovinski rat

Partneri

republikainfo 170 posavski vremeplov 170

e-Posavina.com

logo plavi uski

Imate zanimljivu priču ili jednostavno, želite pisati za naš portal.
Pošaljite nam svoj tekst, informaciju, ideju... Javite nam se!

Pišite nam na e-mail adresu info@e-posavina.com

 

 

Povežite se s nama

Slijedite nas na Twitteru
Lajkajte nas na Facebooku
Pratite nas na Google+
Pretplatite se na RSS Feeds
Pratite naš YouTube kanal
Kontaktirajte nas