FELJTON: Hrvoje Šarinić, "francuski špijun u Tuđmanovoj blizini'' (II dio)

Objavljeno u rubrici Škrinjica Autor:  e-Posavina.com 12. Kolovoz, 2017. Veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma Komentiraj
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Šarinić špijunski ulazi u Tuđmanovu stranačko – radnu blizinu (2. dio)

Nadovezujući se na Tuđena i Domljana, širim temu, pa kažem. Od svih stranih obavještajnih službi koje su sveobuhvatnim interesom bile prisutne u Hrvatskoj od njenog momenta osamostaljenja najkvalitetniji prodor u sam centar političke moći ostvarili su francuski obavještajci koji su operativnom kombinacijom tzv. “walk ins”   uspjeli ciljano “ugraditi” Hrvoja Šarinića, državljana Francuske i RH, na poslove i zadatke neposredno uz predsjednika RH dr. Franju Tuđmana čime su došli u posjed državnih tajni najvišeg stupnja, a na osnovu čega se mogla voditi vanjska politika prema Hrvatskoj na najkvalitetniji način.

Što je to pojam ''walk ins"?        

Radi se o postupku osoba, koje praktično sa ulice bez ičije preporuke nude svoje usluge.

Tako  se H. Šarinić uoči prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj pismenim putem po uputama i instrukcijama francuske obavještajne službe obratio dr. F. Tuđmanu.

Od biografskih podataka navedeno je da je kao građevinski inžinjer šezdesetih otišao iz Zagreba u Pariz gdje se uspješno uzdizao na polju gospodarstva, radio i na projektima za potrebe francuske vojske, imao rukovodne uloge, sa velikim iskustvom na gradnji nuklearnih centrala. Od 1980. -1984. godine bio je zastupnik francuske nuklearne industrije za Jugoslaviju sa središtem u Zagrebu.

Također je naveo poimence sve svoje visokopozicionirane veze u francuskoj administraciji kao i druge veze iz svih segmenata francuskog društva dajući time do znanja, da bi sa takovim potencijalom mogućih kontakata Hrvatska mogla imati kvalitetnog partnera.

Na  kraju pisma H.Šarinić je zaigrao na “kartu” emocija spomenuvši bliskost jer su “njihovi očevi po političkim uvjerenjima svojevremeno bili bliski Hrvatskoj seljačkoj stranci (HSS) a živote skončali  na identičan način samoubojstvom”.

Šarinićevim navodima u pismu osobno pridodajem još neke pojedinosti, koje trebaju poslužiti, da bi njegova tajnovitost bila još bolje osvjetljena.

Šarinićevo četverogodišnje prisustvo (1980. -1984.) u Zagrebu po pitanju nuklearne industrije nije bilo posebno zapaženo budući je dominirala vodeća svjetska korporacija za nuklearnu tehnologiju, američki “Westinghous” (NE “Krško”).

Svoj definitivni povratak u Zagreb 1987. godine objasnio je željom da  obiljem novca kojega je stekao dugogodišnjim radom u vanjskom svijetu organizira novi i mirniji način života (kupnja stambene kuće, kuće za odmor i sl.).

U to vrijeme vršile su se pripreme za međunarodni natječaj za gradnju NE “Prevlaka” (između Ivanić-grada i Dugog sela) u vezi čega se zvanično pojavljuje i francuska nuklearna industrija putem firme “Framatom”.

Uočeno je da Šarinić lobira za “Framatom” kao tehnološki najpovoljnijeg mogućeg izvođača radova.

Na tu temu, a na bazi iskustva o logističkoj podršci američke obavještajne službe (AOS) ''Westinghousu''  H.Šarinić se pojavljuje kao sugovornik dvojice pripadnika Službe državne sigurnosti RSUP  SRH . Prišlo mu se s povjerenjem, ali se u pozadini tražila nit povezanosti sa francuskom obavještajnom službom.

Te kontakte H. Šarinić je iskoristio za rješavanje nekih privatnih problema, pa je molio za pomoć oko sređivanja vojne obaveze njegovog sina Maria (poginuo u saobraćajnoj nesreći 1998. godine u Zagrebu, koji je u Francuskoj završio vojne škole stekavši zanimanje pilota, a do pogibije bio pilot Tuđmanovog predsjedničkog aviona).

Moguće je, da se tada u kontakte sa H.Šarinićem neprincipijelno  u kontekstu prljavog rivaliteta uplela i Služba sigurnosti JNA (KOS) -Odjeljenje V Armije sa sjedištem u Zagrebu.

Nema sumnje, da je Šarinić svoje kontakte sa jugoslavenskim tajnim službama prijavio svojim francuskim obavještajnim sponzorima, koji su ih odobrili , jer su bili uvjereni, da će njima biti daleko lojalniji.

Željan slave i međunarodnog ugleda F.Tuđman je Šarinićevu ponudu prihvatio objeručke, bez posebnog naloga svojim tajnim službama, da ispitaju pozadinu odnosno stvarne motive za pružanje “usluga”. Time je narušen temelj kontraobavještajne doktrine, koji u praktičnom postupanju glasi. ''Ne vjeruj nikome – ne vjeruj ni u šta. Svakog provjeravaj. Svatko je spreman na sve, ako mora''.

Od 1991. do 1998. godine H. Šarinić je saznao ogroman broj državnih tajni i jasno je, da je kao takav imao nesmetan put u kancelariju francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca, koji je pred njim (Šarinićem) osobno telefonirao u francuski Institut za rak tražeći optimalnu pomoć za rješavanje teškog zdravstvenog stanja F.Tuđmana.

Potkraj 1998. godine H. Šarinić je podnio neopozive ostavke na svoje državne i stranačke funkcije.

Površno gledajući učinio je to nakon doživljene tragedije sa sinom, očite netrpeljivosti sa sve više ambicioznim, desničarski raspoloženim I. Pašalićem, savjetnikom predsjednika republike za unutrašnju politiku, te zbog neslaganja sa načinom i metodama vladajuće stranke u pogledu razvoja demokracije u hrvatskoj državi.

Međutim slojevito i dubinski gledano, to je potez za koji je dobio instrukcije francuske obavještajne službe, koja je njegovim odstupanjem, kritički intoniranim, u znatnome pospješila početak Tuđmanovog i HDZ-ovog vladarskog kraja.

To je tada H. Šarinića ujedno učinilo najpoznatijim hrvatskim političkim disidentom. Time je u globalu završena spektakularna akcija francuske obavještajne službe koja je imala svoj briljantan početak (franc.-entree) i efektan kraj .

Šarinićev slučaj pokazuje realističnu maštovitost kakvu posjeduju Francuzi, a primjenjuju ju u obavještajnom radu.To nije daleko od pojma artizam. I dok je Tuđman tretirao nečije domoljublje kao uzvišenu kategoriju, francuska obavještajna služba je upravo kroz tu vrijednost, gradila svoje operativne kombinacije. Takav je i slučaj generala Ante Gotovine. Potsjećam na moj raniji uradak pod naslovom: ''General Ante Gotovina: nacionalni junak - heroj ili nacionalni problem? ( portal e-Posavina. com , 11. 01. 2017.)

Iz transkripata pronađenih u Predsjedničkim dvorima (razgovori F.Tuđman – Vanja Špiljak, naftni biznismen , u veljači i ožujku 1999. godine) proizlazi da je F.Tuđman prilikom njihovog razlaza označio Šarinića kao agenta KOS-a  i francuske obavještajne službe.

Odbacujući takove tvrdnje H. Šarinić se pozvao na javno odličje Legije časti, koje je dobio od francuske vlade.

Šarinić , po mojoj ocijeni, nije uvjerljiv, jer se zapravo radi o javnom priznanju kojim se upravo tako želi zamagliti tajni rad. I ta epizoda je dio briljantne akcije Francuza.

Zanimljiv podatak je i taj, da H. Šarinić 1993. godine preuzimajući poziciju šefa Ureda za nacionalnu sigurnost zadržao kao savjetnika bivšeg jugoslavenskog obavještajca Zdravka Mustača gradeći s njim odnos, po svemu sračunat, da uz tekuće poslove od njega sazna i detalje oko nekadašnjeg načina, metodologije rada savezne tajne službe posebno prema francuskoj obavještajnoj službi. Međutim, pritisak ''desne frakcije HDZ - a'' prema Tuđmanu u smjeru Mustačevog uklanjanja zbog njegove profesionalne prošlosti je bio jači. Naredne godine (1994.) Mustač je umirovljen. Šarinić se s pravom pravdao, da se ne radi o njegovoj odluci, dok je Mustač jednom prilikom u krugu bližih poznanika rekao, da je '' bilo ugodno surađivati sa izrazito finim gospodinom''.

S tim u vezi ne odbacujem jednu kuloarsku priču, da su se povremeno sastajali privatno, čemu je pogodovala i njihova blizina stanovanja: Šarinić-Samobor, a Mustač-Sveta Nedelja.

Prividno u “drugom planu”, kao građanin Samobora i novi član političke stranke Demokratski centar (Mate Granić, Vesna Škare - Ožbolt) bez značajnije funkcije, H.Šarinić je još mogao itekako biti koristan francuskoj obavještajnoj službi.

U tom smislu je zanimljivo  i to, da je H. Šarinić nakon dolaska na vlast ''šesteročlane koalicije'' (2000.) ponudio I. Račanu pomoć na planu novog organiziranja obavještajno - sigurnosnog sustava RH, a koji bi se bazirao na francuskim rješenjima i iskustvima, ali do konkretizacije ideje nije došlo. Račan je bio oprezniji od Tuđmana.         

Daleko veća pomoć hrvatskoj kontrašpijunaži bila bi Šarinićeva ispovijest o tome: kada, gdje i kako je vrbovan za špijunski rad i time razotkriti metode rada francuske obavještajne službe na osnovu čega bi se lakše mogli otkriti i drugi sumnjivi slučajevi.

Veza:      

nastavlja se...

Autor: Denis Dorić – Den, nezavisni istraživač

Pročitano 133 puta Posljednja izmjena dana: 15. Kolovoz, 2017.

Dodaj komentar

KOMENTARI SE OBJAVLJUJU PROMTNO TAKO DA NE MOŽEMO ODMAH REAGIRATI NA OBJAVLJEN SADRŽAJ. PRIJAVITE NAM NEPRIMJERENE KOMENTARE KAKO BI BRŽE INTERVENIRALI.
Zadržavamo pravo brisanja neprimjerenih komentara bez prethodnog upozorenja.
Portal e-Posavina.com se ograđuje od sadržaja u komentarima i isti ne odražavaju stav portala.


Sigurnosni kod
Osvježi

arhiva domovinski rat

Partneri

republikainfo 170 posavski vremeplov 170

e-Posavina.com

logo plavi uski

Imate zanimljivu priču ili jednostavno, želite pisati za naš portal.
Pošaljite nam svoj tekst, informaciju, ideju... Javite nam se!

Pišite nam na e-mail adresu info@e-posavina.com

 

 

Povežite se s nama

Slijedite nas na Twitteru
Lajkajte nas na Facebooku
Pratite nas na Google+
Pretplatite se na RSS Feeds
Pratite naš YouTube kanal
Kontaktirajte nas