Bosna i Hercegovina na stranputici ka EU

Objavljeno u rubrici Škrinjica Napisao  16. Veljača, 2017. Veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma Komentara (1)
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Od svih bivših jugoslavenskih republika samo je Slovenija ušla u EU bez većih poteškoća. Od svih ostalih republika, a danas neovisnih država, Hrvatska je možda bila najupornija da postane članica te velike europske asocijacije. Njen put je bio trnovit, s puno zahtjeva i uvjetovanja, ali su na posljetku uspjeli.

Sve ostale republike prema članstvu u EU nekako su se ponašale nonšalantno, mlako. Nije bilo tog dojma da neko od njih žarko želi postati članicom EU. Možda zato što su i same bile svjesne da su pred njima velike prepreke i da im neće biti lako ispuniti sve kriterije koje EU stavlja pred njih.

Ipak, većina balkanskih zemalja stidljivo, ali odlučno savladava prepreke koje im stoje na putu ka članstvu u Europskoj uniji. No, ima jedna zemlja mala, na brdovitom Balkanu, koja je u svemu na začelju pa tako i u pregovorima za pristupanje EU. Nažalost, ta malu zemlju biješe baš ova naša. Bosna i Hercegovina. Po svom nazivu zvuči kao da su dvije države u jednoj, a u stvarnosti ima ih najmanje tri, ako ne i više. I nazvah je zemljom, a ne državom, jer Bosna i Hercegovina definitivno nije država, unatoč tomu što ima kakav takav međunarodni subjektivitet. Međunarodno priznanje katkada nije dovoljno. Potrebno je puno više od toga. Zato ne treba čuditi što smo u svemu zadnji i što nam članstvo u EU izgleda kao nedosanjani san.

Kada je u pitanju pristupanje Bosne i Hercegovine EU postavlja se pitanje žele li građani ući u taj savez europskih država? Tko ustvari od nas želi, a tko ne želi biti članom te prestižne asocijacije?

Možda je ovo pitanje jedino po kojem se ne bi dijelili po nacionalnoj osnovi (zar je moguće). Ne može se reći da pojedini narodi žele u EU, a da pojedini ne žele. U svakom narodu ima euroskeptika i onih koji u članstvu EU vide jedini spas.

Logično je da se svaka država pita, tj. da se njezini građani pitaju jesu li za članstvo u EU ili nisu. Obično se ta dilema riješi na referendumu. Ili takvu odluku donese državni parlament, ako zakoni i ustav ne obvezuju na referendum.

Sasvim je izvjesno da nas u BiH nitko ništa neće pitati. Na prvu djeluje uvredljivo, ponižavajuće. Odluku o našem članstvu donijet će negdje drugdje. Negdje izvan naše zemlje. No, ipak je to sretna okolnost za nas, jer one koje bi trebalo pitati, a to su naši političari, daleko im kuća bila.

Pretplatnici na vlast u Bosni Hercegovini Čović, Izetbegović i Dodik niti pod razno ne žele u EU. Oni jako dobro znaju da će, čim BiH postane članicom, oni proći kao Sanader. Zato će taj trojac u sinergiji opstruirati svaku mogućnost BiH da se priključi Europskoj uniji. Uvijek će jedni biti „za“ i na sav glas će proklamirati njihov tobožnji stav kako žele u EU, dok će u isto vrijeme najmanje jedan od njih podmetati klipove i praviti zamke bilo kakvom dogovoru i rješenju. I tako će se mijenjati u svojim rolama. Važno im je samo da narod ne posumnja u njihove iskvarene i podle namjere.

Ništa bolji nisu ni predstavnici međunarodne zajednice u BiH koji kao nešto ovdje prate, kontroliraju, vrše superviziju… A oni jednako kao i politički trolovi mlate veliku lovu obnašajući kojekakve dužnosti, a koje vidimo ne donose nikakvu korist ni državi BiH ni njenim građanima. Jer ovakvo stanje kakvo nam je sada nametnuto idealno je za mešetarenje, veliku i laku zaradu. Silni milijuni se kradu, a da za najveće lopovluke nitko ne odgovara. Zašto bi onda oni koji od ovakve situacije imaju najveću korist išta mijenjali? Zašto bi ulazili u EU i sjekli granu na kojoj sjede?

Dakle, sve dok se bude pitao aktualni (izgleda i vječni) politički establišment BiH nikada neće biti ozbiljan kandidat za članstvo u EU. A ako kada i bude to će biti za nekih 15 ili 20 godina. Ako i tada.

Nije teško zaključiti što nam je potrebno da se stanje stvari izmjeni. Da se država postavi na zdrave noge i da dobijemo vlast koja će od Bosne i Hercegovine stvoriti državu od koje nećemo zazirati i koju ćemo spravom zvati državom, a ne zemljom.

Europska unija će nam biti nametnuta od strane velikih moćnika. Vjerojatno od strane SAD. Ma što Trump izjavljivao za medije. Ponajprije kako bi se BiH otela možebitnom ruskom utjecaju ili utjecaju nekoga drugog tko nije po volji SAD-a. Nevažno, može to biti zakulisna igra i nekog drugog velikog igrača. Neće promijeniti na stvari. Bosna i Hercegovina će biti u EU kao dio globalnog rješenja. U suprotnom ne vjerujem da će preživjeti.

Sama ta činjenica (da se nas neće ništa pitati) svakom čovjeku bi trebala biti frustrirajuća. Prije svega što se tim činom matična država izvlašćuje od vlastitog suvereniteta i vladavine naroda nad svojom voljom i svojom sudbinom. Time postajemo kolonijalna tvorevina. Zemlja koja nema svoju nezavisnost. Ali to nije ništa novo. Ionako već dugo svi Bosnu i Hercegovinu smatraju međunarodnim protektoratom.

Mi Bosanci i Hercegovci trebali bi biti frustrirani zbog toga. Ali nismo. Baš nam je drago da ovi naši tarapani ne upravljaju našom sudbinom. Eto draže nam je da nas handri tamo netko preko sedam gora i sedam mora nego ovi naši krokodili. Dotle je došlo.

A što bi bilo da je Bosna i Hercegovina uređena država i da imamo demokratsku i željenu vlast? Kakve bi izglede BiH tada imala u EU.

Nažalost, i tada nikakve.

Pristupanje EU nije ono što velika većina naših građana misli. Eto ući ćemo u EU, standard će nam skočiti duplo. Posla će biti za sve. Moći ćemo putovati cijelom Europom i bla, bla, bla… Sve sami hvalospjevi i idilične slike koje nikako većini ne izlaze iz glave.

A stvarnost je sasvim drukčija. Europska unija podrazumijeva vladavinu prava i odgovornost. U EU je sve regulirano zakonima, a stanovnici EU su i te kao odgovorni prema tim zakonima. Prema društvu, ukupnim odnosima i pravilima i svim tekovinama europske uljudbe.

Naš mentalni sklop je daleko od toga. U prilogu toj činjenici ide informacija koja je duboko rasprostranjena u glavama naših građana. Radi se o tome da veliki broj Bosanaca i Hercegovaca, valjda svjesni koliko smo daleko od EU, u svojim glavama vrti film kako će nas EU primiti u paketu sa ostalim balkanskim zemljama. Onako preko reda. Bez ikakvih ispunjenih uvjeta i postignutih standarda bez kojih se u EU ne može. Kao svi će iz EU reći kako je BiH bespomoćna i kako joj treba pomoći na način da se BiH preko reda primi u EU.

Teoretski takva mogućnost može biti realna. Ali ne iz razloga koji nam se motaju u glavama nego zbog nečega drugoga. Prvenstveno iz političkih razloga, a nikako onih ekonomskih koji bi trebali biti osnova za prijem u članstvo EU. Jer EU kao zajednica svoju tradiciju i zajedništvo baština baš na Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ). Zajednici Europskih država koje je uvezala ekonomija i kojima su ekonomski kriterij bili osnova za članstvo u njihovoj asocijaciji.

Ako bi ovakva BiH ušla u EU, pa čak i duplo ekonomski osnažena (što graniči sa imaginacijom) ona u toj zajednici (pola milijarde stanovnika) tehnološki i ekonomski naprednih zemalja ne bi imala šta tražiti. Zbog svoje izrazite nekonkurentnosti bila bi zgažena kao crv. I ovo malo gospodarstva pogubilo bi se u moru konkurencije koju ne bi mogli pratiti. Poljoprivredna proizvodnja, ako ju uopće imamo, doživjela bi svoj definitivni krah.

Nakon svega postavlja se pitanje što će EU ovakva Bosna i Hercegovina? I ne treba joj, to je barem svima jasno. No naših 3,5 milijuna stanovnika ne predstavljaju nikakav problem za EU. I kada BiH uđe u EU i dalje će se govoriti o tržištu od 500.000.000 ljudi, a nas će tretirati kao statističku pogrešku.

Osim tog ekonomskog faktora koji bi trebao i biti ključan za ulazak svake države u EU postoji i onaj, kako je rečeno, politički. Nažalost, sa pozicije realpolitike mi sa svojom političkom ergelom i međunarodnim tutorima nemamo nikakvih šansi. Iz razloga što nas ovakve nitko poželio ne bi.

S druge strane naša politička reprezentacija i ne pomišlja na promjenu ukupnih relacija u našem društvu, jer oni ne bi ni u ludila iz blagostanja u zatvor.

Kako medalja ima dvije strane tako i BiH ima nekakvu drugu šansu da se ipak skrasi u EU. Ono što je za druge uvreda i poniženje, za nas je spas. Na sreću, a ne na žalost, netko drugi će od nas već učiniti građane EU svidjelo se to komu u ovoj državi ili ne. Ipak mislim da će većina likovati. Ne zato što će od EU dobiti blagostanje, nego zato što ćemo se konačno riješiti ovog zla kojeg narod još uvijek zove vlast.

Kada imamo dva zla uvijek je bolje birati ono manje kojem se uz to još treba radovati. Pa čak i onda kada ne biramo sami i kada nam to manje zlo izaberu drugi.

Jedino se bojim našeg baksuzluka. Bojim se, da kada konačno nas prime u EU, da će ta EU i prestati postojati. A ako smo toliki baksuzi vala i neka smo, jer od ovog baksuzluka u kojem smo sada vjerujte nema goreg.

Ivan Stanić | e-posavina.com

Pročitano 406 puta Posljednja izmjena dana: 17. Veljača, 2017.

Komentari   

VicksWeb Hrvatska
0 #1 VicksWeb Hrvatska 2017-02-19 17:18
Više ovakvih vijesti https://vickswe.bz/hr
Citat

Dodaj komentar

KOMENTARI SE OBJAVLJUJU PROMTNO TAKO DA NE MOŽEMO ODMAH REAGIRATI NA OBJAVLJEN SADRŽAJ. PRIJAVITE NAM NEPRIMJERENE KOMENTARE KAKO BI BRŽE INTERVENIRALI.
Zadržavamo pravo brisanja neprimjerenih komentara bez prethodnog upozorenja.
Portal e-Posavina.com se ograđuje od sadržaja u komentarima i isti ne odražavaju stav portala.


Sigurnosni kod
Osvježi

arhiva domovinski rat

Nije sve u životu politika

Partneri

republikainfo 170 posavski vremeplov 170

e-Posavina.com

logo plavi uski

Imate zanimljivu priču ili jednostavno, želite pisati za naš portal.
Pošaljite nam svoj tekst, informaciju, ideju... Javite nam se!

Pišite nam na e-mail adresu info@e-posavina.com

 

 

Povežite se s nama

Slijedite nas na Twitteru
Lajkajte nas na Facebooku
Pratite nas na Google+
Pretplatite se na RSS Feeds
Pratite naš YouTube kanal
Kontaktirajte nas