PETAR JELEČ: Bosanska Posavina – nezacijeljena rana

Objavljeno u rubrici Škrinjica Autor:  e-Posavina 05. Siječanj, 2017. Veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma 0
Ocijeni sadržaj
(26 glasova)

Za koji mjesec navršit će se punih 25 godina otkada je velikosrpski agresor uz asistenciju službene hrvatske politike iz Zagreba i Gruda zapečatio sudbinu ovog prelijepog i pitomog kraja, mjesta divnih i radišnih ljudi koji su postali oruđe u rukama nemoralnih balkanskih političara.

Dok s jedne strane ne začuđuje bestijalnost srpske vojske koja je u potpunosti opustošila ovaj kraj i pobila toliko ljudi, gorak okus u ustima ostaje kad se uvidi sva bezosjećajnost Franje Tuđmana koju je, skupa sa svojim herceg-bosanskim poslušnicima, pokazivao prema BiH, posebno prema Posavini. O tomu svjedoče i dnevnički zapisi tadašnjeg hrvatskog člana predsjedništva BiH Ive Komšića „Kako smo ratovali u Daytonu“ objavljeni nedavno na portalu Slobodne Bosne u tri nastavka povodom 21. godišnjice sklapanja Daytonskog sporazuma, a prvi put su izašli u nastavcima u spomenutom tjedniku za vrijeme trajanja mirovne konferencije u Daytonu 1995. godine. Ovdje su izvađeni najvažniji dijelovi iz tih zapisa koji dovoljno govore sami za sebe. Komšić razočarano ustvrđuje kako Šušku, Prliću i suradnicima uopće nije stalo do Hrvata koji su istjerani iz tzv. RS: „Začudo da ni Šušak, ni Prlić, nitko od njih, i ne pomišlja što će biti s Hrvatima na teritorijima srpske tvorevine. Nitko ne pomišlja da se izgrade čvrsti mehanizmi povratka u Banju Luku, Prijedor, Doboj, Derventu, itd. Njima je važnija samostalnost u obavljanju funkcija buduće vlasti nego sudbina tih ljudi. Zato ništa od tih funkcija ne žele prenijeti na buduću zajedničku državu, koja bi jedino mogla nešto učiniti i za te jadne ljude. Oni su, uistinu, pravi zavjerenici protiv BiH i većine našeg naroda.“

Milošević je, piše Komšić, pred svima rekao kako je s Tuđmanom oko Posavine sve dogovoreno i da tu nema više rasprave: „Važno je da je na ovom sastanku, otvoreno i jasno, Milošević rekao kako se s Tuđmanom 'davno dogovorio da Bosanska Posavina pripadne RS'. Nitko na to nije reagirao. Kada sam Zupku na uho šapnuo što on ono govori, odgovorio mi je da je to Miloševićev blef. To me nije umirilo. Ostao sam uznemiren“. Zubak je očito bio prevaren i krivo informiran, a Tuđman je počeo praviti snažan pritisak na Zupka i Izetbegovića da prihvate dogovor oko Posavine: „Mene je zanimalo šta je Zubak dogovorio s Tuđmanom, kako ćemo vratiti Posavinu. Zubak mi je rekao da je to sve u redu, da će se Posavina tražiti nazad za račun novoosvojenih teritorija u Krajini. Ako je tako, dobro je. Strepim od onog što je Milošević ovdje javno ponovio nekoliko puta – da se s Tuđmanom dogovorio da će Posavina pripasti 'Republici Srpskoj'. Niko ga još nije demantirao niti javno protestirao na te njegove tvrdnje. Vjerujem da je i Zubak čvrst u stavu oko Posavine. Ukoliko na tom pitanju ostanemo i potpuno sami, inzistirat ću na Posavini. Taj teritorij i te ljude nitko od nas ne smije prodavati. Oko teritorija stvar se komplicira. Prvo, postoji nekoliko spornih stvari. Srbi ne daju svu teritoriju po planu Kontaktne skupine za Goražde, što uključuje i vezu sa Višegradom, zatim neće da razgovaraju o predaji Doboja i Brčkog. Uz sve to, traži proširenje koridora kod Brčkog i cijelu Posavinu. Najveći problem je u tome što se i Tuđman priklonio toj opciji i pokušava ubijediti lzetbegovića i Zubaka da to prihvate. Zubak je pod velikim pritiskom i jutros me obavijestio da je i noćas imao susret sa Tuđmanom na tu temu. On me molio da ja ostanem čvrst u stavu oko Posavine i da razgovaram sa Izetbegovićem da ne popusti. (Postoji mogućnost da Izetbegović prihvati Tuđmanovu i Miloševićevu ideju, a da, zauzvrat, dobije nazad Srebrenicu i Žepu).“

Komšić govori kako je pokušao kod Izetbegovića ishoditi blokadu pregovora zbog Posavine: „Bio sam kod Izetbegovića pred njegov jutrošnji sastanak sa Tuđmanom i upozorio ga da ne popušta oko Posavine. Rekao sam da će hrvatski dio naše delegacije napraviti skandal ukoliko se preda Posavina. Kada sam jučer razgovarao sa Izetbegovićem, na tu temu, nastojao sam ga uvjeriti da je Posavina od najvišeg strateškog interesa za opstanak cjelovite BiH i njenu reintegraciju. Postavio sam pitanje zašto Srbi inzistiraju na Posavini, a ne na svojim prostorima u Krajini (zašto daju Glamoč, Drvar, Grahovo itd.)? Zato što s Posavinom dobivaju homogenu teritoriju kompaktnu i gotovo u potpunosti oslonjenu, sa širokim koridorom, na Srbiju. To je uvjet da se pothranjuje kod bosanskih Srba ideja velike Srbije. Velika Srbija se ne može praviti ni u Banjoj Luci, a pogotovo ne u Grahovu, bez širokog prostora Posavine. Posavina je, stoga, strateško pitanje budućnosti BiH, zato moramo ići na sužavanje koridora, a ne na njegovo proširenje. Bez oslonjenosti na Savu, Federacija, a time i BiH kao država, bit će blokirana i ucjenjivana. Imao sam dojam da je Izetbegović akceptirao moje argumente“.

Kako su pregovori odmicali, jasno se vidjelo da Tuđman ne samo da nema nikakvog interesa za Posavinu, nego da pravi sve veći pritisak na druge sudionike konferencije da se moraju odreći Posavine. Vikao je i udarao šakom o stol: „U razgovoru s Tuđmanom koji je obavljen jutros (Izetbegović, Zubak, Silajdžić, Šaćirbej) potvrdilo se da on ima dogovor s Miloševićem o predaji Posavine Srbima. Ponovo je inzistirao na tome. Saznao sam detalje sinoćnje večere Tuđmana sa Zubakom, Prlićem i Tadićem. Vršio je snažan pritisak da se svi odreknemo Posavine, galamio i lupao šakom o stol. Zubak je ostao čvrst u stavu da neće popustiti i rekao mu da neće potpisati sporazum te vrste. Tuđman mu je rekao da će sporazum biti potpisan sa njim ili bez njega“.

Da je sudbina Posavine zapečaćena zahvaljujući Tuđmanu i Miloševiću potvrdio je i Muhamed Šarćirbej. Amerikanci su slomili sve one koji su se protivili iz bh. delegacije. Komšić veli: „Šaćirbej mi je za ručkom potvrdio da je s Posavinom gotovo, da su Amerikanci prihvatili sporazum o tome Tuđmana i Miloševića i, ukoliko se uopće potpiše sporazum, u njemu Posavina sigurno neće biti u Federaciji. /…/ To je dilema pred koju smo stavljeni. Amerikanci nas podržavaju u drugim stvarima, ali ne na pitanju Posavine. Tu su uz dogovor Tuđmana i Miloševića o zamjeni teritorija“. Milošević je bio sretan jer je dobio Posavinu: „Posavina se više ne spominje. Milošević je pristao da Sarajevo ostane jedinstven i otvoren grad u sklopu Federacije, ali zato je dobio Doboj, Mrkonjić, Posavinu (Žepu i Srebrenicu niko više ne spominje). Kontakt grupa radi na problemima budućih izbora i traži načine implementacije onoga što se dogovori. Tuđman u Zagrebu objavljuje još jednu 'pobjedu hrvatske politike i njenog državnog vrha'.“

Da nema nikakve sumnje u ove navode, potvrđuje i nedavni intervju Momčila Krajišnika koji hvali kooperativnost Franje Tuđmana u Daytonu i ističe kako se s njime, vezano za BiH, moglo vrlo lako sklapati sporazume koji su koristili srpskoj strani. Krajišnik navodi primjer Bosanskog Broda: „Evo, na primjer, bila je tu jedna mapa. I sada mi crtamo te mape, i treba da se riješi naš Brod, i tu ima rafinerija. Mapa se precrtava, i Tuđman crta. Mi mu kažemo pomjeri jedan centimetar, i rafinerija ostaje kod nas. On je to uradio. Ovi njegovi počnu da se bune, a on prekine sa 'ja sam rekao i točka'. Tako smo mi tu dobro prošli, i nikada to više nije bilo upitno. Kada bi on jednom nešto uradio, to su Mate Boban i ovi poštovali”.

Iz ovog svjedočanstva iz prve ruke može se vidjeti tko je glavni krivac za tužnu sudbinu Bosanske Posavine, može se shvatiti zašto hrvatsku politiku ni tada ni sada nikad nije zanimala Posavina, zašto su i danas glavne političke vođe bh. Hrvata i Srba u prijateljskim odnosima. Izdaja Posavine koju je Franjo Tuđman - čiju navodnu državničku veličinu ovih dana uzdižu preko svake mjere dobroga ukusa - predao Srbima neće - niti ikada smije - biti zaboravljena ma koliko se trudili oko toga kojekakvi priučeni nadripovjesničari tipa Ive Lučića i „intelektualci“ opće prakse i ispražnjena duha poput Nine Raspudića i čitave izdajničke medijske logistike herceg-bosanskih novinarčića i portalčića koje prvi u Hrvata i prvi u Srba u BiH drže na svome platnome spisku.

Autor: Petar Jeleč

Tekst, uz dopuštenje autora, preuzet iz Svjetla riječi (siječanj 2017.)

Pročitano 12641 puta Posljednja izmjena dana: 05. Siječanj, 2017.

Napiši komentar

KOMENTARI SE OBJAVLJUJU PROMTNO TAKO DA NE MOŽEMO ODMAH REAGIRATI NA OBJAVLJEN SADRŽAJ. PRIJAVITE NAM NEPRIMJERENE KOMENTARE KAKO BI BRŽE INTERVENIRALI.
Zadržavamo pravo brisanja neprimjerenih komentara bez prethodnog upozorenja.
Portal e-Posavina.com se ograđuje od sadržaja u komentarima i isti ne odražavaju stav portala.

arhiva domovinski rat

Nije sve u životu politika

Partneri

republikainfo 170 posavski vremeplov 170

e-Posavina.com

logo plavi uski

Imate zanimljivu priču ili jednostavno, želite pisati za naš portal.
Pošaljite nam svoj tekst, informaciju, ideju... Javite nam se!

Pišite nam na e-mail adresu info@e-posavina.com

 

 

Povežite se s nama

Slijedite nas na Twitteru
Lajkajte nas na Facebooku
Pratite nas na Google+
Pretplatite se na RSS Feeds
Pratite naš YouTube kanal
Kontaktirajte nas