DRAMATIČNI PODACI: Postaćemo zemlja staraca, koje neće imati ko hraniti

Objavljeno u rubrici Društvo Autor:  e-Posavina 16. Svibanj, 2017. Veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma Komentiraj
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Iako ne postoje zvanični statistički podaci, svake godine Bosnu i Hercegovinu napusti oko 50 000 ljudi, a situacija je iz godine u godinu sve gora. Podaci su neumoljivi. Odlaze svi, odlaze mladi, odlaze kompletne familije. Odlazi radna snaga. Nekvalifikovana ali i kvalifikovana radna snaga.

Alarmantni podaci vrijede za čitavu regiju.

Analize govore, ako se zabrinjavajući trend nastavi, ova regija postaće regija starih ljudi, koje niko neće moći izdržavati.

Prazne kase u fondovima zdravstva govore o ovome. Fondove nema ko puniti.Raste broj penzionera u odnosu na zaposlena lica.

Prema posljednjim izračunima, na jednog penzionera u Republici Srskoj ide 0,95 zaposlenih   (podaci su iz oktobra 2016. godine), što znači da je broj penzionera veći od broja zaposlenih. Inače ovo je jedinstven primjer u Evropi.

To je definitivan pokazatelj da je ekonomija u RS na izdisaju. Kada je riječ o FBiH, na jednog penzionera dolazi 1,13 zaposlena radnika, što je također loš omjer ali je znatno povoljniji nego u RS.

Bosna i Hercegovina je neradom naših vlasti postala jedna od najsiromašnijih zemalja Evrope.

Ekonomija joj ne funkcioniše na zdravim principima, izrazito je visok stepen korupcije u institucijama vlasti, ne postoji građanska svijest i građanska hrabrost, put kojim se kreće BiH je neiskren ili nejasan, zbog čega je neizvjesna evropska i svaka druga budućnost naše zemlje. Izolirani smo po brojnim osnovama. Sve su to razlozi zbog kojih se bilježi odlazak iz BiH, ali i iz zemalja regije.

Realan sektor ne otvara dovoljan broj radnih mjesta. Investitori bježe od ove zemlje, a oni su glavni preduslov za masovnije otvaranje radnih mjesta i rješenja pitanja nezaposlenosti u našoj zemlji.

Samo za 11 mjeseci 2016. godine 50.000 ljudi iz BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije dobilo je odobrenje za rad u Njemačkoj, a u istom periodu 2015. godine 16.500, podaci su Njemačke savezne agencije za rad koja se nalazi u Nirnbergu.

Međunarodni monetarni fond saopštio je da bi dugoročni ekonomski rast u regiji srednje, istočne i jugoistočne Evrope mogao biti blokiran zbog sve manje radne snage i slabe produktivnosti.

"Većina radne snage u regiji smanjuje se zbog starenja, ali i zbog iseljavanja.Tokom vremena, rastući broj penzionera i smanjivanje radne snage će sniziti rast i proširiti budžetski deficit”, naveo je MMF u svom najnovijem polugodišnjem izvještaju.

Međutim, regiji se predviđa rast od 2,2% u 2017. i 2,4% u 2018. godini, ubrzavajući sa 1,5% u 2016. godini.

"Uprkos zvučnoj ekonomskoj aktivnosti u regiji, približavanje između Zapada i CESEE vjerovatno će trajati duže nego što se mislilo. To je zato što je dugoročni potencijal rasta u većini zemalja CESEE još uvijek znatno niži nego što je bio prije globalne finansijske krize", naveo je MMF.

Za ubrzanje približavanja dohotka prema naprednom evropskom nivou, zemlje CESEE moraju povećati svoju produktivnost i ulaganja. MMF također poziva te zemlje da rade na jačanju institucija, poboljšanju efikasnosti javnog sektora i povećanju učešća radne snage.

 BiH ulazi u vrlo ozbiljne ekonomske probleme zbog nedostatka adekvatne i školovane radne snage na svim nivoima stručne spreme. To se već dešava u mnogim oblastima, konkretno u zdravstvu i industriji.

Martin Pulić, osnivač portal Kazoze,.com, je završio studije na WU - Univerzitetu za ekonomiju i biznis u Beču, jednom od najprestižnijih ekonomskih visokoškolskih ustanova u Evropi i vratio se u Banjaluku kaže za BUKU kako je stvar veoma jednostavna.

„Od 1945 – 1990 mi smo imali komandnu ekonomiju. U tom periodu pojam „tržište“ nije postojao, tj. zbog sistemske ideologije je manje ili više stigmatizovan. U tim okvirima ste imali neke nevjerovatne paradokse. Npr. U periodu od 1970 - 1980. godine ste imali u tadašnjoj Sloveniji  standard od 220% jugoslovenskog GDP prosjeka a u Autonomnoj pokrajini Kosovu samo 40%. Dakle unutar jedne države vi ste imali region koji je šest puta razvijeniji od drugog regiona. Zamislite da je danas plata u npr. Minhenu 1200€ a u Hanoveru 200€, i takvo stanje stoji decenijama“ kaže on.

Pulić se pita kako je to moguće, tj. zbog čega se tržište rada tada nije tržišnim mehanizmom nivelisalo, ili konkretno, zbog čega nezaposleni radnici sa Kosova nisu išli u Sloveniju kojoj je radna snaga bila potrebna?

“Dva su odgovora: Prvi je taj, da su radnici sa Kosova bili diskriminisani u Sloveniji . Drugi je taj što Komunistička partija nije priznavala nefunkcionisanje tržišta rada kao uzrok nerazvijenosti, odnosno, na rad se nije posmatralo kao na tržišni faktor već kao  neizostavno, emancipatorsko pravo čovjeka, onako kako ga je Karl Marks definisao”

Nakon 1995. godine  na prostor BiH je i formalno uvedeno tržište kao socio-ekonomska dimenzija.

“Šta imamo na tržištu? Tržišne faktore. Koje tržišne faktore imamo? Imamo: Kapital, robu, usluge i radnu snagu. Šta je karakteristika tržišnih faktora? Mobilnost!„ kaže za BUKU Pulić

„Migracije i kretanja ljudi su danas jedan od najosnovnijih postulata čovjekove teško izborene demokratske slobode“, dodaje on i pominje dva plastična primjera.

„Zbog čega bi npr. Hans u Berlinu vozio gradski autobus za 2000€, Dragan u Beogradu za 200€ a Obafemi Martens iz Lagosa za 50€? Zbog čega bi medicinska sestra radila u bh. bolnicama, kada isto posao može da radi u npr. Beču za veći novac? Čujemo često na štrajkovima floskule „pravo na rad“. Pravo na rad pravno ne postoji. Čovjek ima samo pravo da ne radi” kaže.

Martin Pulić kaže da moramo  napraviti društvo koje će biti atraktivno za npr. Obafemi Martensa iz Lagosa koji bi rado zamijenio svoju platu iz Lagosa od 50€ za bolju platu u Banjaluci/Sarajevu/Beogradu za 200€.

„Nacionalne države u današnjem „globalnom selu“ su ostaci varvarizma. Boriti se danas za nacionalnu državu je isto kao boriti se protiv mašina u 17. vijeku u Engleskoj. Za ozbiljne firme i ozbiljne šefove ne postoji nacionalnost već samo rezultati rada. Na Ex-Yu prostoru ima sjajnih kompanija i sjajnih ljudi“ zaključuje Pulić.

"Situacija postaje alarmantna i nešto se mora početi mijenjati dok ne postane kasno. Za početak, potrebno je smiriti političe tenzije i početi raditi na stvaranju boljih uslova za razvoj ekonomije, a to jedno sa drugim ne ide nikako. Kada je politička situacija napeta, privatna inicijativa nestaje, nema stranih investicija, nema domaćih investicija, pada potrošnja i ekonomska kriza je neminovna i potpuno očekivana" ističe Nikola Kužet, ekonomista iz Banjaluke, u svojoj izjavi za BUKU.

Naglašava kako je najveći ekonomski resurs svake zemlje njeno radno sposobno stanovništvo.

“Brine me što se u BiH vode ozbiljne rasprave i dijalozi o prodaji prirodnih resursa, akcizama i porezima, prenosu ovlaštenja, EU integracijama i mnogo čemu, ali malo ko spominje prepuštanje najvećeg nacionalnog resursa drugim zemljama" ističe on.
 
Kaže da ljudi imaju slobodu da biraju i odlučuju gdje će da žive i to im niko ne smije osporiti.

"Problem je u tome što političke elite u BiH ne pružaju nadu mladim ljudima da će u ovoj zemlji biti bolje, da će od svog rada moći živjeti pristojno i dostojanstveno. Zapravo, konstantno ih obeshrabruju i plaše stvarajući atmosferu sukoba. Taj odnos pokazuje koliko im je stalo do mladih ljudi koji bi trebali predstavljati budućnost ove zemlje, a veliki dio njih će predstavljeti budućnost nekih drugih zemalja gdje će raditi, stvarati dodatnu vrijednost i plaćati poreze i doprinose"

Pitaju li se politički lideri ko će uplaćivati doprinose kad jednog dana odu u penziju ili se i oni planiraju iseliti?

Kužet kaže kako bi krajnje posljedice ovakvog neodgovornog odnosa prema budućnosti bile potpuno urušavanje društva i države u socijalnom, ekonomskom, tehnološkom i kulturnom smislu.

"Bosna i Hercegovina bi nazadovala ka zemljama trećeg svijeta i u potpunosti izgubila šansu da uhvati korak sa razvijenim državama. Postalo bi nebitno kako se država zove, ko joj je predsjednik, kakav je ustav, kakvi su grb, himna i zastava jer ovdje niko ne bi želio živjeti, raditi i podizati porodicu" zaključuje naš sagovornik za kraj.

Autor: Elvira Padalović | BUKA

Pročitano 482 puta Posljednja izmjena dana: 16. Svibanj, 2017.

Dodaj komentar

KOMENTARI SE OBJAVLJUJU PROMTNO TAKO DA NE MOŽEMO ODMAH REAGIRATI NA OBJAVLJEN SADRŽAJ. PRIJAVITE NAM NEPRIMJERENE KOMENTARE KAKO BI BRŽE INTERVENIRALI.
Zadržavamo pravo brisanja neprimjerenih komentara bez prethodnog upozorenja.
Portal e-Posavina.com se ograđuje od sadržaja u komentarima i isti ne odražavaju stav portala.


Sigurnosni kod
Osvježi

arhiva domovinski rat

Nije sve u životu politika

Partneri

republikainfo 170 posavski vremeplov 170

e-Posavina.com

logo plavi uski

Imate zanimljivu priču ili jednostavno, želite pisati za naš portal.
Pošaljite nam svoj tekst, informaciju, ideju... Javite nam se!

Pišite nam na e-mail adresu info@e-posavina.com

 

 

Povežite se s nama

Slijedite nas na Twitteru
Lajkajte nas na Facebooku
Pratite nas na Google+
Pretplatite se na RSS Feeds
Pratite naš YouTube kanal
Kontaktirajte nas