Think Different
Glas slobodne Posavine!

Dragi Hercegovci, došlo je vrijeme da nas oslobodite Dragana Čovića

Dr. fra Luka Marković

0 416

Ukoliko hercegovački Hrvati ne budu ubrzo našli snage skinuti Dragana Čovića s funkcije predsjednika HDZ-a i HNS-a, mogla bi ih zadesiti ista sudbina kao i Hrvate Posavine ili Srednje Bosne, koji masovno, zbog uvjerenja da nema više nade, odlaze iz svojih rodnih krajeva potražiti kruha negdje daleko u drugim državama.

Zašto hercegovački Hrvati? Zato što su jedini danas to u stanju učiniti. Nitko nije toliko politički naivan da ne bi znao kako su Čovića na vlast doveli određeni hercegovački krugovi (intelektualni i crkveni) koji ga mogu i udaljiti, tražeći nakon tolikih godina njegovoga neuspjeha nove ljude s više političke mudrosti, ljude koji se neće oslanjati samo na Dodika nego tražiti kompromisna rješenja sa svima.

Ako već zna i može kontinuirano potpisivati dogovore s Izetbegovićem, onda može sjesti i s drugim bošnjačkim predstavnicima i potražiti saveznike za jedno razumsko i pošteno rješenje problema u BiH.

Duboko sam uvjeren da Hrvati imaju još uvijek intelektualnoga, moralnoga i političkoga potencijala. Treba ohrabriti sposobne ljude u HDZ-u, u devastiranoj opoziciji, ali i izvan stranačkoga života, da se prihvate posla. Jer onaj tko već desetljećima vodi neuspješnu politiku zbog koje, uključujući istina i druge probleme, Hrvati odlaze iz BiH, treba otići s političke funkcije.

Hrvati srednje Bosne i Posavine su politički uništeni. Potpuno im je uništena opozicija bez koje nema demokracije i napretka. Politički su svedeni na nekolicinu poslušnika koji će Čoviću klimati odano glavom sve do onoga trenutka dok se ne strovalimo svi zajedno u provaliju. A kako trenutno stanje hrvatskoga naroda u BiH izgleda pitanje je samo vremena kada će se to dogoditi.

Podsjećam one koji nisu možda čitali srpskoga pisaca Domanovića da ovaj u priči o voždu govori kako narod ide za njim poslušno. Tek kad su se svi strovalili u provaliju, shvatili su da je vožd slijep. Silna ironija u odnosu na bolesnu, mitomansku, srpsku politiku sklonu  vođama. A kako sada stvar stoji mogla bi se poruka te priče odnositi i na hrvatski narod u BiH.

Neki dan je postignut navodno „stoljetni sporazum“ između tri konstitutivna naroda i stranaka koje ih navodno predstavljaju. Tako izgleda s pozicije Izetbegovića, Dodika i Čovića. Zanimljive su svakako reakcije na ovu političku igru koja se dogodila pod pritiskom međunarodne zajednice.

Srbi srbuju i napadaju one koji uzmiču od zacrtanih velikosrpskih ciljeva, što se dobro vidi iz halabuke protiv Dodika zbog potpisa sporazuma, iako je ovaj uspio ostvariti ono što je naređeno u Srbiji. Uspio je još nekoliko godina odgoditi pristupanje Bosne I Hercegovine NATO-u.

Bošnjaci se smiju i otvoreno govore da Čović nije za Hrvate isposlovao ništa. Hrvatski političari, ako ih se tako može uopće nazvati, šute. I previše su ovisni o Čoviću, pa čak i neki u jadnoj opoziciji. Ne usude se glasno reći da s tim sporazumom nije postigao ništa za hrvatski narod, osim što je produžio njegovu neizvjesnost koja se polagano pretvara u očajno beznađe.

Čovićevo silno hvalisanje kako se izborio za ono što Hrvati već duže vremena traže, demantirao je na jedan ciničan način njegov supotpisnik Izetbegović tvrdnjom kako se, kad je u pitanju hrvatska izborna jedinica, ne može riješiti za četrnaest dana ono što se nije uspjelo postići za desetak godina.

Što li bi tek Izetbegović rekao o hrvatskoj nepovezanoj federalnoj jedinici ili savezu hrvatskih županija.

Srbi su doista postigli puno. Uspjeli su ostvariti san Vučića i Rusa. Bošnjaci su, tako na prvi pogled, žrtvovali određenu sigurnost, mogućnost da se pod patronatom NATO-a izbjegne mogući međunacionalni sukob. Iako je, nakon sukoba Erdogana s Amerikom i Europskom zajednicom upitno da li je ulazak BiH u NATO bio cilj Izetbegovića. Njemu je trenutno, budući da je vojno nekoliko puta jači od Dodikove tvorevine, važnije zaustavljanje Hrvata u ostvarenju njihovih ciljeva da postanu ravnopravan konstitutivni narod sa Srbima i Bošnjacima. Ukoliko Izetbegović uspije u dogledno vrijeme ovladati i sekularnim Bošnjacima, postat će još manje popustljiv prema hrvatskom pitanju.

Možda ponudi neke mrvice Hercegovini, i to samo pod uvjetom da ovlada prostorom koji vodi prema Neumu. Neum bi, prema snovima nekih, bio dobra prilika za Erdoganovu vojnu luku na Jadranu. Možda ti i leži protivljenje SDA gradnji pelješkoga mosta.

S obzirom na odlazak u Njemačku pristiglih Hrvata iz drugih dijelova BiH u te krajeve moglo bi se to u dogledno vrijeme i dogoditi. Kad dobije vlast u Stolcu, pričat će Izetbegović druge pričice. Ali zasigurno o Hrvatima u Bosni neće htjeti voditi nikakve razgovore.

Uostalom ukoliko se ovaj proces potiskivanja rješavanja hrvatskoga pitanja odgodi još za nekoliko godina, neće biti niti potrebno o tome razgovarati. Upravo zbog toga je, moji dragi hercegovački Hrvati, potrebno pronaći nove ljude s novim idejama, s novom politikom koja se neće oslanjati samo na otrcane Dodikove fraze o nužnosti zajedničke borbe protiv bošnjačkoga stvaranja građanske države.

Istina, odstranjivanjem Čovića nastat će poprilična panika među njegovim slugama unutar HDZ-a. Ali duboko sam uvjeren da će se stvar brzo smiriti, jer će napokon biti omogućeno mlađim i sposobnijim ljudima, bez obzira u kojoj stranci bili, da zauzmu ona mjesta koja im po sposobnosti pripadaju.

Ali da bi se to moglo dogoditi potrebno je osloboditi se određenoga slijepila. Koliko smo indoktrinirani i slijepi vidi se ponajbolje u ideologijama pojedinih portala. Dok jedni veličaju srpstvo, kao navodnoga prirodnoga saveznika Hrvata (Hercegovaca), drugi u njima vide samo proklete zločince.

Niti će dodvaranje Srbima riješiti pitanje hercegovačkih Hrvata, niti će riješiti pozitivno njihove vrlo opasne odnose s Bošnjacima, ali isto tako niti proklinjanje Srba neće vratiti Hrvate Posavine u zavičaj.

Sigurno je potrebno shvatiti da Srbi imaju svoje interese koji su očito vezani još uvijek uz velikosrpsku ideologiju, kao i Bošnjaci svoje, koji su u rascjepu između islamske i sekularne države.

Hrvatski političar u BiH, za razliku od običnoga građanina, ne smije biti slijep. Mora biti prije svega pragmatičan i tražiti rješenje za svoj narod praveći kompromise s objema stranama. Razlog za te kompromise ne smije biti vlastiti profit i očuvanje vlasti.

Nažalost Čović ne može više učiniti ništa produktivno. Previše se vezao uz jednu stranu. A to nije dobro ni za Hrvate Hercegovine. Istina, mnogi su od njih ljuti na Bošnjake zbog sukoba s njima. Mogu ih razumjeti. Ali neka barem pred Hrvatima Posavine ne pričaju o velikom prijateljstvu sa Srbima.

Takvo razmišljanje govori o nedostatku osjećaja za zajedničke hrvatske interese u BiH, stradanja Hrvata u Posavini, a na drugoj strani o apolitičnosti u kojoj mržnja sugerira često da je istina ono što nije. Nije istina da se pitanje hercegovačkih Hrvata može riješiti bez dogovora s Bošnjacima.

Nažalost, u Bosni I Hercegovini nitko nikome u ovome trenutku nije prijatelj. To se jako lijepo može iščitati iz izjava i reakcija političara nakon potpisa u svezi s formiranjem vlade. Pa ipak put k prijateljstvu i sporazumijevanju se mora tražiti. Upravo zato je došlo vrijeme da Hrvati u BiH dobiju političare koji neće biti opsjednuti zabludama o prijateljstvu s jednom stranom, nego koji će voditi pragmatičnu politiku tražeći najbolje rješenje za sve Hrvate u BiH.

Istina, ako se u dogledno vrijeme i postigne sporazum između sva tri naroda, neće svi Hrvati biti isto zadovoljni. To je i nemoguće  s obzirom na trenutno stanje na terenu. Pa ipak ako se postigne ravnopravnost svih građana na čitavom teritoriju BiH, uz uvažavanje etničkih specifičnosti na određenim prostorima (etničke županije), moglo bi doći do određene sigurnosti. Naravno, preduvjet za to postizanje je shvaćanje Srba da je Republika Srpska neodrživa, kao i Bošnjaka da je klasična građanska država, jedan čovjek jedna glas, s obzirom na konstitutivnost naroda, nemoguća i nepravedna.

Dobri hrvatski političari bi mogli barem pokušati uvjeriti druge dvije strane u to. Čović nakon naivnoga šurovanja s Dodikom to nije u stanju. Određenu netrpeljivost između Hrvata I Bošnjaka u Hercegovini mogu razumjeti. Sukob je ostavio ožiljke. Ali ne mogu razumjeti da pametni ljudi ne shvaćaju da  se na taj način ne može politički postići puno. Može se izazvati samo novi sukob, koji bi po Hrvate u Hercegovini bio koban.

Dakle, dragi hercegovački Hrvati, potražite drugoga čovjeka za HDZ i HNS. Sigurno ih ima među vama kao i među drugim Hrvatima širom BiH, pa i onima u dijaspori koje je ovakva politika Čovića otjerala. Vi ste ga doveli na vlast, vi ga i razvlastite.

Hrvatima trebaju političari koje će istinski uvažavati i druge hrvatske stranke u BiH, a ne samo s njima manipulirati za svoje potrebe paradirati. S ovakvom Čovićevom brzinom pronalaženja rješenja za hrvatsko pitanje nećemo nikada stići do cilja. Prije će kornjače iz Zagreba stići do Mostara nego što će on riješi povjereni mu zadatak.

Autor: Dr. fra Luka Marković | e-Posavina.com

Napišite komentar

avatar
2500

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

  Pretplata  
Obavijesti me o:

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Prihvati Pročitaj više