Hrvatski List, 2. rujna 2010

Netočno je optuživati hrvatsku lijevo-liberalnu klasu da želi vratiti Hrvatsku u stare okvire nove balkanske unije. Ona itekako voli Hrvatsku.  Njezin razlog za fingiranu ljubav prema Hrvatskoj psihološke je, a ne političke naravi. Ionako je ljevici i liberalima riječ "Hrvatska", i sve njene gramatičke izvedenice, samo jedna stilska figura, premda im ta  figura omogućuje da oni budu danas stvarne političke figure.

Glasnogovornik Ortodoksne crkve u Jerusalemu u ime patrijarha Teofila III demantirao je i negirao točnost navoda Milorada Dodika iznesenih na konferenciji za tisak u Banjoj Luci nakon posjete Izraelu, javila je danas Mina.

Piše: Dr. Slavo Kukić

Posljednjih mjesec dana mi, priznajem, i ne bijaše ugodno. Lekciju iz sociologije, dobrog ukusa i još koječega mi, primjerice, u nastavcima održi sarajevska odvjetnica hrvatsko-srpsko-bošnjačkih kriminalaca. Dali joj odgovoriti? Ma, što bi rekao uvaženi sarajevski intelektualac, taman posla. Posebno me se, međutim, dojmiše akcije „eksperata“ mostarskog „zaštitnika“ hrvatskih iunteresa.

Svojim tekstom o neizbježnom otcjepljenju Republike Srpske kojeg smo jučer objavili, bivši pravni savjetnik supervizora za Brčko Matthew Parish je uzburkao strasti domaće javnosti. Dok jedni tvrde da je bio više nego naklon ideji otcjepljenja i odbacuju njegove stavove drugi smatraju da je rekao ono što ne žele priznati domaći i strani političari: RS je samostalnija nego ikada prije i teško da će se to promijeniti.

Koliko li je samo sive moždane mase, demagogije, hektolitara tinte, truda, kao i slobodnog vremena, oko praznoslame vršidbe, trebalo utrošiti u jalove interviewe, pomoću kojih se planiralo domoći bar neke, pa makar i simbolične sinekurice, tj. uhljebljenja. Pokazalo se da je trud bio uzaludan, jer eto oni koji su o tome odlučivali, (neki Čolaci) nisu uspjeli prepoznati nove kvalitete, koje su se ponudile na tržištu ideja.

Nije kriv Komšić što Zlaja poručuje Hrvatima u BiH: Ko vam je kriv što vas ima najmanje. Da ne bi bilo zabune, a uvažavajući preko 1300 ljudi koji su pročitali tekst pod naslovom Lagumdžija se riješava i Željka Komšića, uključujući i tri posjetioca koji su komentarisali spomenuti tekst, dužan sam dodati par usputnih napomena. Nijednom rječju, slovom, zarezom, a ne rečenicom, nisam rekao ništa ružno o Željku Komšiću. Štaviše, čovjek kojem sam i sam dao glas za člana Predsjedništva BiH na izborima 2006.godine, po mom mišljenju je jedan od najboljih i najperspektivnijih političara što ga ima Bosna i Hercegovina. U nizu pravih državničkih manira i izjava, nekako su mi dvije Komšićeve izjave onako najbolje legle, pa ću ih parafrazirati:

Kakva nam se čorba kuha? Jesu li nam i ovi nadolazeći izbori povijesni? Svi su povijesni. Svaki izbori donose novu vlast (ili novu staru vlast) koja će naredne četiri godine provoditi volju birača. Kako zvuči patetično. Svejedno, nekako imam osjećaj da su svaki naredni izbori zanimljiviji. Baš kao da i jesu povijesni. Krucijalno važni.

Književnik Ivan Lovrenović završio je, sa svoje strane, u najnovijem broju sarajevskog tjednika Dani, seriju tekstova u kojima se dotakao takozvanog općeg hrvatskog nacionalnog interesa u BiH i posljedica hrvatske politike iz devedesetih na današnji loš položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Pet stranaka na vlasti (SDA, SNSD, HDZBiH, Stranka za BiH i HDZ 1990) su ispunile pet posto ili tek 18 od 367 obećanja kojima su došle na vlast 2006., rečeno je danas na konferenciji za novinare Udruženja građana ''Zašto ne“ u Sarajevu na kojoj je prezentirana Analiza predizbornih obećanja iz 2006. stranaka na vlasti.

 

Zaokupljenost intelektualnim poslom ponekada može biti razlog i neugodama. Prije samo koji sat me, primjerice, priupitaše za mišljenje u vezi s najnovijim ekscesom urednice Dnevnika Hrvatske televizije, gospođom Čuljak Šelebaj. O čemu se radi? Pojma nemam. Kako na pitanje reagirati? Izvlačim se na sve načine kako ne bih ostavio dojam neinformirana čovjeka. Ali zato se, tik nakon okončana razgovora, umjesto da pažnju zadržim na materijalu o problemima na području socioloških istraživanja u BiH danas, kojeg pripremam za jedan znanstveni skup, radije odlučim prosurfati po elektroničkim izdanjima dnevnih listova i internet portalima. I imam što vidjeti. Iskreno, bio bih sretniji da me je čitava ova priča zaobišla. Uostalom, zašto bi morao baš sve i upratiti. Ali, ako sam već u priču uletio, izdržati ne mogu a da u vezi s njom ne iznesem i osobni stav.